Sve se nešto snebivaju, da im ja čuvam Bosnu, a oni da kafu ispijaju

I zašto da se buni  običan čovjek. Političari su davno završili posao. Ostaje samo ljutnja na komšiju i rodjaka koji je prodao kuću i tom jeftinom transakcijom na vrat mi navukao novog komšiju na kojeg moram da se navikavam. Na njegove navike na njegove običaje. Zašto se buniti kada je u Evropi najveći muslimanski grad Pariz, zašto se buniti kada u istoj toj Evropi najviše crnaca živi u Londonu. Zašto se buniti kada u Holandiji živi toliko nacija i nikom ništa, a mi mali obični balkanci imamo nešto protiv velikog pomjeranja stanovništva sa ovog na onaj kontinent. Da li smo to zaboravili kada su u ratu kolone bosanaca i hercegovaca odlazile za boljim životom zaboravljajući na ono što ostavljaju i nas koje ostavljaju. Danas ih zovu dijaspora i sve bi nešto da kao saradjuju pa to su ljudi koji su davno otišli odavde, to su ljudi  koji  su  davno otpisali svoje korijene. samo nostalgija i grobovi koji ih noću bude vežu ih za ove prostore a inače niti njih interesuje ovo ovdje niti su oni ozbiljni za povratak ovamo. Davno je jedan vrli književnik napisao da je 93. kupio kartu za Ameriku misljeći da se vrati. trebalo mu je više od dvadeset godina za povratnu kartu.  

Ono malo živih staračkih domaćinstava po selima čeka da umre. Ako ih zima uhvati nije neki problem jer će biti konzervisani do proljeća, a njihova djeca iz dalekog svijeta imaće više vremena kako da se organizuju i obave zadnje što ih veže za kućni prag. Nakon toga naravno da će slijediti prodaja. možda ne ove godine "bože moj u žalosti smo", ali čim prodje četresnica ide rodna kuća na bubanj. Sela su pusta i dolaze novi ljudi. Zar je to problem. Onaj ko hoće ovdje da živi i hvali ovu zemlju dobro je došao. A oni što su otišli i tek s vremena na vrijeme sjete se korijena bolje i to da zaborave. Zaborave na korijenje. Njima smetaju a nama ne trebaju. Što će nam