Snijeg, sneg ili snjeg. Da li je to bitno
Samo esenciju razgovora sam izdvojio koji bi mogao biti interesantan za pročitati. Radi se o ljudima koji su ili u istu školu, u isto vrijeme, predavali im isti nastavnici. I.... Sad bi političari da oni govore različitim jezicima.
Ugledni srpski lingvista, Aleksandar Belić, predsednik SANU u svom napisu ''Bosanski jezik i stil'' tvrdi: ''Nema nikakve sumnje da je bosanski jezik, zajedno sa Vukovim hercegovačkim i Daničićevim vojvođanskim narodna osnovica našeg jezika.'' ... Dakle, samo OSNOVICA!! Niti je to ''srpski'' koji se u Srbiji razvijao pod uticajem vizantijske kulture i grčke sintakse, a niti ''hrvatski'' kojem je čakavski i kajkavski odavno priznat za upotrebu. Problem u nas prave ''vjernici devedeset i prve'' koji se okreću kako vjetar puše i koji su od ''svega bivšeg'' najviše profitirali. I još žele da naturaju, da nameću nešto što je smiješno, glupo i naročito štetno! Tuđi jezik i stil je i tuđi način mišljenja! Ne govorim, stoga, ''prekodrinskim'', niti ''prekounskim/prekosavskim'', ali niti ''starobosanskim'' koji se žele nametati, naturati; iako je poznato da će ovdje u BiH ono ''him'' i ''njiha'' izreći pripadnik bilo koje njene nacije ili konfesije, pod uslovom da taj ima ''četir' osnovne''...!
Ti si može biti, pomješao pojam narečja lokalizama i dijalekata sa pojmom jezika. Ja svakako sada govorim istočnom varijantom ili ako baš hoćeš "prekodrinskim" "NAŠEG" jezika ali ne govorim stranim jezikom. Razumevam lokalizme (naravno ne sve) i sinonime centralne Bosne i Krajine i Hercegovine i kajkavskog i čakavskog iako ih ne upotrebljavam često. Vrlo je jasno da Amerikanac drugačije govori engleski od Australijanca ali obojica govore engleski. Nemaju oni OSNOVICU, oni GOVORE engleski jezik. Pa naši roditelji ne govore jednako "NAŠ" jezik kao što ga govore naša deca. Znači li to da jedni drugima govore strani jezik?
Koliko razabirem iz načina tvog pisanja, ti sad govoriš i pišeš ''dučićevskim'' izričajem, koji je u (istočni - kako ga nazva Petar Kočić!) srpski jezik, kao modu, uveo Jovan Dučić, upotrijebivši jedan beogradski lokalizam (EKAVICU s Kalemegdana), jer mu se činio ''zgodan'' iz dva razloga: prvi - lakše se i brže uči i manje su izražene dileme u vezi upotrebe ''ije'' i ''je'' u riječi; a drugi - jer ''lijepo zvuči'', ima blago afektirajući prizvuk pri izgovoru, što se zgodno činilo da izgleda tako ''gospodski''! Nikakvo čudo, obzirom da je to bilo doba ''evropeizacije'' Srbije (kraj XIX i početak XX vijeka... Čak u to doba, Srbi počinju neopravdano zapostavljati ćirilicu, jer se ova teže uči i duže piše (probaj mjeriti i zatim uporediti vrijeme kod pisanja ćirilićnog i latiničnog pisma jednake sadržine!), a polupismeni koji su se tek priučili kako se samo potpisati, činili su to najrađe - latinicom (zbog manje poteza rukom pri pisanju!)...!
Slažem se da je ekavica lakša od ijekavice.To je jedan od razloga što sam počeo govoriti tim narečjem. Govori ga dobar deo Srbije. Sad da li ga je baš Dučić uveo u modu sad prvi put čujem, mada moguće je. Tim narečjem je pisao i Andrić i mnogi drugi. I na kraju ne treba zaboraviti da se ekavicom govori u Baranji, u Zagorju i u Podravini....
A pisanje latinicom pravi više poteza rukom od latinice ....zbog malih stova t, l, k, koja su visoka kao velika zatim lj, nj, i dž gde jedan glas označavaju dva znaka....
Ja volim turcizme i koristim ih zašto, eto tako. Navika a malo ima i inata. Naravno da moja djeca, se zgražaju na te moje eksperimente. Jahšta i ja često reknem neki "seljakizam" i tako mi prija kad ih upotrijebim. Mada, tuđi jezik je i tuđi način mišljenja! Pogotovo ne smetnuti s uma koliko će ti to da koristi i dobra donese! s druge pak strane, iskoristi ono što ti može koristiti, a ono što ti ne treba ne bacaj na djubrište, nego u šupu, nekad može zatrebati.
Čak i u govoru priprostog šumadijskog seljaka i dan-danas postoje mnogi ijekavski oblici! Nikakvo čudo obzirom da su šumadijski preci doselili tamo ponajviše od Crne Gore, Sandžaka, Brda, Istočne Hercegovine. Samo pogledaj odakle potiču svi važniji vođi Prvog i Drugog ustanka, koje Vuk (S. Karadžić) spominje kao nekakvo ''plemstvo''!! To sam saznao dok sam bio u JNA, jer mi je dospio u ruke jedan malo poznati časopis koji je izlazio samo u Srbiji (izašlo je tek nekoliko brojeva!); i u jednom broju su svi nabrojani poimenice i odakle potiču!... Neznanje se, kao i glupost ne može ukinuti, ali se na nj može bar - uticati, ukazati! A što se Andrića i Selimovića tiče, za koje je sarajevski pisac Miodrag Bogdanović ''upinjao'' da se smjeste u BOSANSKO-HERCEGOVAČKU književnost i tim zastupanjem iznenadio prisutne na ''Razgovoru o programu nastave književnosti'' na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (o tome su prije 30 godina detaljno napisali u beogradskoj ''Politici'' i u sarajevskom ''Oslobođenju'' - propuštajući da makar ''ezopovskim jezikom'' takvo njegovo izlaganje nazovu ''glupošću godine''!)... Očigledno, ne učeći se mnogo u Andrića i Selimovića: ni jeziku, ni stilu, ni mišljenju; M. Bogdanović inače ne bi nezgrapno i birokratski ''obojeno'' nastojao ''locirati'' (ali ''posmrtno! - PAZI! PAZI!!) ''tamo'' ili ''ovamo'', nemoćan da shvati o neisključivosti i ''širini'' koja iz Andrićevih i Selimovićevih djela zrači, o pitanju širokog intersovanja za sve zemlje i narode kao nešto najprirodnije, o važnosti upoznavanja i zbližavanja, o velikom, suštinskom duhovnom zajedništvu ljudi i naroda koje su ono duboko jedinstvo svijeta!... I kad se na ''akadamska naklapanja'' Ekmedžićevog tipa i drugih sa privatnih sjedeljki počnu iznositi u javnost i dobijati prostor u medijima i u svakodnevnom ''trućanju'' polupismenog svijeta, naposljetku sve eskalira u najgorem mogućem obliku! Zato što se počne isticati, na jedan naročit način, primat jedne nacionalne kulture nad drugom. Poznajem ljude koji i posle 20 godina govore ijekavicom ...ma šta... Poslije toliko dugo vremena provedenog u srbiji bilo je prirodno da preuzmes ono sto ti je tu uz tebe. s druge strane bilo bi smijesno da koristis akcenat i narječje koje je bilo aktuelo kada si ti bio u zenici. Naravno da lično neću nikad izgovarati ono ''laHko'' i ''meHko'', ali da sad ovdje u Zenici ja počnem govoriti i pisati ekavski kao u Šumadiji, nasmijao bi mi se prvi Šumadinac i rekao bi da u Šumadiji nema Zenice!... Ja sam živio u Srbiji godinu dana, a kada sam se vratio ovamo, trebale su mi dvije godine da se oslobodim ekavice!
Ugledni srpski lingvista, Aleksandar Belić, predsednik SANU u svom napisu ''Bosanski jezik i stil'' tvrdi: ''Nema nikakve sumnje da je bosanski jezik, zajedno sa Vukovim hercegovačkim i Daničićevim vojvođanskim narodna osnovica našeg jezika.'' ... Dakle, samo OSNOVICA!! Niti je to ''srpski'' koji se u Srbiji razvijao pod uticajem vizantijske kulture i grčke sintakse, a niti ''hrvatski'' kojem je čakavski i kajkavski odavno priznat za upotrebu. Problem u nas prave ''vjernici devedeset i prve'' koji se okreću kako vjetar puše i koji su od ''svega bivšeg'' najviše profitirali. I još žele da naturaju, da nameću nešto što je smiješno, glupo i naročito štetno! Tuđi jezik i stil je i tuđi način mišljenja! Ne govorim, stoga, ''prekodrinskim'', niti ''prekounskim/prekosavskim'', ali niti ''starobosanskim'' koji se žele nametati, naturati; iako je poznato da će ovdje u BiH ono ''him'' i ''njiha'' izreći pripadnik bilo koje njene nacije ili konfesije, pod uslovom da taj ima ''četir' osnovne''...!
Ti si može biti, pomješao pojam narečja lokalizama i dijalekata sa pojmom jezika. Ja svakako sada govorim istočnom varijantom ili ako baš hoćeš "prekodrinskim" "NAŠEG" jezika ali ne govorim stranim jezikom. Razumevam lokalizme (naravno ne sve) i sinonime centralne Bosne i Krajine i Hercegovine i kajkavskog i čakavskog iako ih ne upotrebljavam često. Vrlo je jasno da Amerikanac drugačije govori engleski od Australijanca ali obojica govore engleski. Nemaju oni OSNOVICU, oni GOVORE engleski jezik. Pa naši roditelji ne govore jednako "NAŠ" jezik kao što ga govore naša deca. Znači li to da jedni drugima govore strani jezik?
Koliko razabirem iz načina tvog pisanja, ti sad govoriš i pišeš ''dučićevskim'' izričajem, koji je u (istočni - kako ga nazva Petar Kočić!) srpski jezik, kao modu, uveo Jovan Dučić, upotrijebivši jedan beogradski lokalizam (EKAVICU s Kalemegdana), jer mu se činio ''zgodan'' iz dva razloga: prvi - lakše se i brže uči i manje su izražene dileme u vezi upotrebe ''ije'' i ''je'' u riječi; a drugi - jer ''lijepo zvuči'', ima blago afektirajući prizvuk pri izgovoru, što se zgodno činilo da izgleda tako ''gospodski''! Nikakvo čudo, obzirom da je to bilo doba ''evropeizacije'' Srbije (kraj XIX i početak XX vijeka... Čak u to doba, Srbi počinju neopravdano zapostavljati ćirilicu, jer se ova teže uči i duže piše (probaj mjeriti i zatim uporediti vrijeme kod pisanja ćirilićnog i latiničnog pisma jednake sadržine!), a polupismeni koji su se tek priučili kako se samo potpisati, činili su to najrađe - latinicom (zbog manje poteza rukom pri pisanju!)...!
Slažem se da je ekavica lakša od ijekavice.To je jedan od razloga što sam počeo govoriti tim narečjem. Govori ga dobar deo Srbije. Sad da li ga je baš Dučić uveo u modu sad prvi put čujem, mada moguće je. Tim narečjem je pisao i Andrić i mnogi drugi. I na kraju ne treba zaboraviti da se ekavicom govori u Baranji, u Zagorju i u Podravini....
A pisanje latinicom pravi više poteza rukom od latinice ....zbog malih stova t, l, k, koja su visoka kao velika zatim lj, nj, i dž gde jedan glas označavaju dva znaka....
Ja volim turcizme i koristim ih zašto, eto tako. Navika a malo ima i inata. Naravno da moja djeca, se zgražaju na te moje eksperimente. Jahšta i ja često reknem neki "seljakizam" i tako mi prija kad ih upotrijebim. Mada, tuđi jezik je i tuđi način mišljenja! Pogotovo ne smetnuti s uma koliko će ti to da koristi i dobra donese! s druge pak strane, iskoristi ono što ti može koristiti, a ono što ti ne treba ne bacaj na djubrište, nego u šupu, nekad može zatrebati.
Čak i u govoru priprostog šumadijskog seljaka i dan-danas postoje mnogi ijekavski oblici! Nikakvo čudo obzirom da su šumadijski preci doselili tamo ponajviše od Crne Gore, Sandžaka, Brda, Istočne Hercegovine. Samo pogledaj odakle potiču svi važniji vođi Prvog i Drugog ustanka, koje Vuk (S. Karadžić) spominje kao nekakvo ''plemstvo''!! To sam saznao dok sam bio u JNA, jer mi je dospio u ruke jedan malo poznati časopis koji je izlazio samo u Srbiji (izašlo je tek nekoliko brojeva!); i u jednom broju su svi nabrojani poimenice i odakle potiču!... Neznanje se, kao i glupost ne može ukinuti, ali se na nj može bar - uticati, ukazati! A što se Andrića i Selimovića tiče, za koje je sarajevski pisac Miodrag Bogdanović ''upinjao'' da se smjeste u BOSANSKO-HERCEGOVAČKU književnost i tim zastupanjem iznenadio prisutne na ''Razgovoru o programu nastave književnosti'' na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (o tome su prije 30 godina detaljno napisali u beogradskoj ''Politici'' i u sarajevskom ''Oslobođenju'' - propuštajući da makar ''ezopovskim jezikom'' takvo njegovo izlaganje nazovu ''glupošću godine''!)... Očigledno, ne učeći se mnogo u Andrića i Selimovića: ni jeziku, ni stilu, ni mišljenju; M. Bogdanović inače ne bi nezgrapno i birokratski ''obojeno'' nastojao ''locirati'' (ali ''posmrtno! - PAZI! PAZI!!) ''tamo'' ili ''ovamo'', nemoćan da shvati o neisključivosti i ''širini'' koja iz Andrićevih i Selimovićevih djela zrači, o pitanju širokog intersovanja za sve zemlje i narode kao nešto najprirodnije, o važnosti upoznavanja i zbližavanja, o velikom, suštinskom duhovnom zajedništvu ljudi i naroda koje su ono duboko jedinstvo svijeta!... I kad se na ''akadamska naklapanja'' Ekmedžićevog tipa i drugih sa privatnih sjedeljki počnu iznositi u javnost i dobijati prostor u medijima i u svakodnevnom ''trućanju'' polupismenog svijeta, naposljetku sve eskalira u najgorem mogućem obliku! Zato što se počne isticati, na jedan naročit način, primat jedne nacionalne kulture nad drugom. Poznajem ljude koji i posle 20 godina govore ijekavicom ...ma šta... Poslije toliko dugo vremena provedenog u srbiji bilo je prirodno da preuzmes ono sto ti je tu uz tebe. s druge strane bilo bi smijesno da koristis akcenat i narječje koje je bilo aktuelo kada si ti bio u zenici. Naravno da lično neću nikad izgovarati ono ''laHko'' i ''meHko'', ali da sad ovdje u Zenici ja počnem govoriti i pisati ekavski kao u Šumadiji, nasmijao bi mi se prvi Šumadinac i rekao bi da u Šumadiji nema Zenice!... Ja sam živio u Srbiji godinu dana, a kada sam se vratio ovamo, trebale su mi dvije godine da se oslobodim ekavice!
Primjedbe
Objavi komentar