Postovi

Vidi ti ove Bosne!?

I sve prolazi, a ona koprca se i evo opet migolji... Cijeli nama poznati svijet gazi u naonacionalizam, nema socijalne pravde više nigdje,.. Tamo gdje je i bilo rapiddno nestaje. Pa zašto onda ne bismo i mi zakoračili, konačno i hrabro u naš, jedinstveni bosanski nacionalizam!? Suprotan hrvatskom i srpskom, jer nema nikakvih pretenzija. Čist kao suza, jer i jedan i drugi svojim smatra i prisvaja. Nije star kao Jugoslavija, al se nudi svima. Bosanski nacionalisti vide državu u kojoj ima mjesta za sve. Bosanski nacionalisti vide Bosnu, kao Republiku. Bosanski nacionalisti, žive Bosnu kado da je jedno. Bosnaki nacionalisti, kao takvi i umiru. Mnogi nas ne vole, al mi svima opet pružamo ruku. Naša ruka, vaš je Mir. Uskoro će opet zatreperit ruke, i pokleknut će zvučna koljena. I čim zadrhti usna, suza biće prolivena. Suza će bosanska opet biti prlivena. Krenut će nazad po svoje i tvoje i njeno. I gazit će riječju sve dok može, Il
Ovaj profesor je meni vratio nadu u struku, kasno. Tek negdje na kraju 4. godine pohađanja Filozofskog fakulteta u Sarajevu i Odsjeka za histriju/istoriju/povijest. Ta nada se rodila, te neke već poodavne 2007., ali mislim da je već bila mrtva 1992./1993. Samo ja to nisam znao. Ja u to nisam vjerovao. Odbijao sam povjerovati u istinu. Njegovu istinu. Ovaj profesor je tome nas učio, a ja sam, kao i svaki drugi student, odbijao da prihvatim "njegovo" činjenično stanje! Bio sam i mlađi i luđi, nego sada, bio sam pun neke mladalačke energije... I bez obzira na sve, čini mi se, da je moj profesor, već tada bio u pravu! Sjećam se kad je rekao, na jednom od predavanja: "Svaka glava je imala cijenu u ratu. ...Nečije su glave bile skuplje, a nečije jeftinije. I moja je glava imala cijenu..." Tada sam povjerovao profesoru... Povjerovat ću profesoru i ovaj put. Od 2007, do 2019. cijenjenih glava sve je manje i manje. Historiografija je tu gdje jeste, historiograf

Prvi dan izborne kampanje - Danas neću nikom ništa obećavati.

Slika
Mogu reći da niti sam kada bio u vlasti niti sam kada sjedio u kojekakvim poslaničkim klupama ili bio vijećnik. Nikada. Samim tim izvodi se zaključak ne mogu razočarati. Jer to baš i nije teško. Ovi koji su do sada bili na vlasti uspjeli su uraditi 5 % od onog što su planirali i onog što se od njih očekivalo. To nije teško postići. Ali, ja sam uvijek bio opozicionar i dobro se osjećam i to znam raditi. Biti u opoziciji. Šta to znači. Odnosno, kako ja vidim opozicionara koji sjedi u klupama poslanika jednog kantona. Vidim ga kao nekog ko svakodnevno obilazi ljude sa kojima je navikao se sretati. Razgovarati, piti kafu. Razmijeniti mišljenje. I tako da se promijeni kada udje u klupu, moje mišljenje je da nema promjene. Nastaviti kao do sada. Više je razloga za to. Bosna ne može biti siromašnija od toga da je najsiromašnija u Evropi. Bosna ne može ići niže nego što je bila. A sve zahvaljujući onim koji su nas vodili. Konstitutivnim predstavnicima takozvanih naroda u Bosni. Dakle,

Dakle, gospodo političari prekršili ste ustav.

Slika
Govoriti o akcizama, a ne govoriti o krivcu za bezrazložno povećanje akciza je iluzorno. Gradjani BiH su ZA da litra goriva bude i 3 KM, jer bi time za kratko vrijeme napravila se putna komunikacija i uspostavili uslovi za ubrzani razvoj ove zemlje. Ali postoji jedan bitan uslov. Gradjani vama političarima ne vjeruju. Jer do sada ste mnogo toga uradili da biste prevarili gradjane i glasače u ovoj zemlji. Nemojte nam pričati priču šta je to akciza. Gradjani su i pismeni i pametni. Političarska pamet im nije potrebna da vide i znaju da ih želite sa novim akcizama. Prevara i pokrivanje dugova i neefikasne drzavne administracije. Političari ne traže moduse ekonomske discipline nego potežu za jedinom metodom u kojoj svoj konformizam ne diraju, a neuspjeh prebacuju na gradjane.  Akcize su morale imati svoje mjesto u budzetu za narednu godinu, a ne da se donose na parlamentu kao odluka parlamenta kao da ne postoji  pravni kontinuitet i kako se nisu mogli predvidjeti troškovi u prošl

Čovićev Bleiburg ili Politički skok u ambis

Slika
Nema ovdje ništa senzacionalno. Samo vikend vijest koju će prežvakivat naši poltronskii i stranački mediji. Nastavlja se učmali folklor bosanskohercegovačke političke elite, kao i uvjek na dugoročnu štetu stanovnika Bosne i Hercegovine, a i šire Regije i to sve po već toliko providnom i izlizanom planu i programu Vlasti BiH. Odsustvo mozga stanovništva i upotrebe istog svakako je neminovni rezultat takvih godišnjih planova, baš kao i još uvjek svježe otvaranje vrata svima koje žele da odu, da se izbave, da se spasu od njih i onoga što oni predstavljaju i godinama prodaju. A šta nam to prodaju godinama? Prodaju nam ublehe, toliko jeftine da je jeftinije teško i pronaći. Dodiku je bila ta neka dama iz Rusije, zatresla se Banjaluka medijski na jedan i po dan. Pretpostavlljam da je i ta dama sama četverorazredna figura na nivou same „države“ Republike Srpske, ali eto. Puhnula je i ona u žar, da se ne ugasi sam od sebe. Velikosrbi eto ipak trebaju da joj se okrenu i da zaplješću, pa

Adio pameti i Ave Sclave

Slika
Turci nikada nisu zaboravili Mustafu Kemala-pašu Ataturka, kao svoga oca nacije, dok su Jugoslaveni zaboravili i riječi i djela Josipa Broza Tita. Ne samo da su zaboravili tog Tita, nego sa zaboravili i ko su! Rasuli su se u pomami minornih narodnih utopija i prenapuhanih mitomanskih prednacionalnih identiteta i uronili duboko u historijsku jamu neo-klero-fašizma i ksenofobnih seoskih neonacionalizama. U potrazi za zamjenom očeva naroda, prekopali su kilometre historiografije ne bi li pronašli nekoga ili nešto, što će zamijeniti ulogu i lik Tita, a ponajviše njagov značaj. I koga su vrli tragači pronašli!? Poluuspješne i nerealizovane karaktere. Neki pripadaju dalekoj prošlosti, a neke su stvorili u prošlosti veoma bliskoj sadašnjosti. Izaberite koga god želite i usporedite ih sa Titom? Čini mi se da svi zajedno, sve i da jesu bili sposobni (a nisu!) ne bi mogli stvoriti ni pola onoga što je Tito stvorio. Kako uopšte i na kojim premisama uspoređivati s Titovim značajem, jednog pu

Kao portparol 32. vijećnika bio sam prisutan podjeli gradjanske nagrade "Opstanak u BiH" .....

Slika
32. vijećnik je odlučio konstituisati nagradu „Opstanak u BiH“ i ove godine je podijeliti onim za koje je on procijenio da su je i zaslužili. Naravno da se 32. Vijećnik ne slaže sa podjelom nagrada koje se dešavaju pod kontrolom političkih partija i bez obzira na uloženu energiju i neophodnost akcije koju jedan čovjek radi, osnovni uslov da se dobije nagrada je pripadnost političkom pravcu na vlasti. Prizemni trendovi nisu svojstveni 32. Vijećniku koji smatra da treba nagraditi rad i želju pojedinca kao i aktivnost za koju kabineti nemaju vremena. Pa tako na prvi dan proljeća ove godine 32. Vijećnik dodjeljuje nagradu „Opstanak u BiH“ slijedećim pojedincima, a osnovni kriterij je bio taj da ih je sam 32. Vijećnik upoznao i vidio čime se bave. 1.        Akif Smajlović Nagradu je dobio za svoj gradjanski aktivizam posebno se zalažući za zdravu prirodu sredinu. Iza njega su kao ostvareni projekti samo neki i to: ekološka grupa   Otpor, Park prirode Smetovi, Park Mustafa Omanović.