Vidi ti ove Bosne!?

I sve prolazi, a ona koprca se i evo opet migolji...

Cijeli nama poznati svijet gazi u naonacionalizam, nema socijalne pravde više nigdje,..

Tamo gdje je i bilo rapiddno nestaje.

Pa zašto onda ne bismo i mi zakoračili, konačno i hrabro u naš, jedinstveni bosanski nacionalizam!?

Suprotan hrvatskom i srpskom, jer nema nikakvih pretenzija.

Čist kao suza, jer i jedan i drugi svojim smatra i prisvaja.

Nije star kao Jugoslavija, al se nudi svima.

Bosanski nacionalisti vide državu u kojoj ima mjesta za sve.

Bosanski nacionalisti vide Bosnu, kao Republiku.

Bosanski nacionalisti, žive Bosnu kado da je jedno.

Bosnaki nacionalisti, kao takvi i umiru.

Mnogi nas ne vole, al mi svima opet pružamo ruku.

Naša ruka, vaš je Mir.

Uskoro će opet zatreperit ruke,

i pokleknut će zvučna koljena.

I čim zadrhti usna,

suza biće prolivena.

Suza će bosanska opet biti prlivena.

Krenut će nazad po svoje i tvoje i njeno.

I gazit će riječju sve dok može,

Il dok dušamani Bosne ne zakucaju, opet na Naša vrata.

Mladosti mi i krvi moje.

Biće i nas.

Biće i Bosne!

Više nego ikada.

Ja Musliman nisam, samo nek se zna.

Ja tražim dobre ljude iza svake buke, iza svakog kamena.

To je moja Bosna,

takva se nalazi,

I jedino takva može biti!

Takva je Bosna.

To je naša istina...

Kad zafali vam ljudi, morala i obraza.

Bosna stoji i čekajući

širi ruke svoje, kao da nikad nije nikome

i kao da nije nikada do, evo, sada.

U neonacionalizam gazi nama poznati svijet,

Mi se kao sklanjamo.

I dok neoliberalni-kapitalizam nas cijedi kao limun,

mi decenijama limunade pravimo.

Za koga!?

Za šta!?

Za sebe i za svoje.

Dabome!

Naši su i Vikići i Aleksići,

Kako Divjaci, tako i Pranjići.

Jukići i Majdandžići,

I Bošnjaci i Kapetanovići.

I nije nam zbog njih žao,

MI žalimo za onima koji ne znaju...

I nek više niko ne posumnja da ima i naših Karadžića,

Al ima još više Biljana!

I nek više niko nikad ne posumnja da nam zvijezda,

može sjati pored ljiljana!

Ovo je Bosna.

Sva od inata i prkosa,

Naša Jedina.

Naša Najmilija.

I sve će proći, a ona će se uvjek koprcati i opet migolji...

Naši inat,

Naši ljiljani.