Jesu li nas slomili
Sinoć sam otišao na tribinu u gradsku biblioteku Zenica, iz prostog razloga. Učesnik tribine je dr Esad Bajtal, zar to nije dovoljno. Iznenadila me puna sala nekih pedesetak ljudi je došlo. Svi fini, uredni, pitomi. Kada sam malo pogledao okolo, sa svojom vec sijedom glavom i skupljenih pedesetak godina bio sam medju mladjima. Strašno, momentalno mi nije bilo dobro. Generacija treće životne dobi u publici. Gdje su mladi. Ja neznam. Mada nemogu pristati na salonski antifašizam, nemogu pristati na muzičke pauze na tribini o fašizmu. U samoj biti fašizam je agresivan oblik promjene društvene svijesti. Kako onda lijepim notama tako nešto promijeniti. Danas je stanje takvo da očito fašizam i antifašizam nije interesantan u BiH. Pogotovo ovakav jalov i dobroćudan antifašizam zapakovan u paket star preko sedamdeset ljeta. Da li to znači da antifašista nema u Zenici? Upravo to. Kako babe i djedovi nisu mogli svoje unuke nagovoriti da podju sa njima na tribinu, da makar čuju od čovjeka poput