NEZAVISNI

Prigovor savjesti u pravu ne predstavlja značajno pravno pitanje, ali se sve više u suvremenim demokracijama smatra bitnim kriterijem za ocjenu kvalitete određenog pravnog sustava, kako s aspekta pravne teorije i njene evaluacije u pozitivno pravo, tako i s etičkog aspekta. Prigovor savjesti predstavlja otpor pravnoj normi i/ili političkom djelovanju vlasti iz razloga što je ista norma i/ili politika nametnuta, te pojedinac kao zatočenik savjesti, zbog osjećaja dužnosti i vođen Kantovim kategoričkim imperativom, odbija izvršiti, ili se ne želi podvrgnuti, zapovijedi izraženoj u nekoj pravnoj normi ili političkom aktu. Ukoliko se pođe od stava da je svakom pojedincu njegova savjest glavni kriterij koji usmjerava njegovo ponašanje ili prosuđivanje, dolazi se do zaključka da je prigovor savjesti po svojoj prirodi moralno pravo, čak više moralna dužnost, nego pravno pravo. Iz konstatacije da je prigovor savjesti moralna dužnost pojedinca proizlazi da isti mora prigovoriti zbog neizdrž

Samo malkice Tuzlanski kanton                                           GLAVNICA DUGA            ZATEZNA KAMATA        UKUPAN DUG DITA  TUZLA                          3.064.472,20                           547.130,48                3.611.602,68 “AIDA” TUZLA                     18.551.856,01                        4.674.847,86              23.226.703,87 KONJUH ŽIVINICE                 7.838.242,01                        1.161.999,32               9.000.241,33 LIVNICA ČELIKA TUZLA     1.299.852,23                           199.005,04               1.498.857,27 UKUPNO                                 30.754.422,45                       6.582.982,70             37.337.405,15 U BIH SE GODIŠNJE UVOZI  43000 TONA DETERDŽENATA, A KAPACITET DITA TUZLA JE 50000 TONA. U DITA TUZLA RADNICI IMAJU 5 GODINA NEUVEZANOG RADNOG STAŽA, A 40 MJESECI SU BEZ PLATE. TVORNICA OBUĆE “AIDA” TUZLA JE 1996.GODINE IMALA 1483 ZAPOSLENIKA, A 2014.GODINE IMA 323 ZAPOSLENIKA. IMAJU 18 GODINA NEUVEZANOG RADNO

CILJ : Velika nelikvidnosti odnosno dugovanja “svakog prema svakome” je jedan od najvećih problema bosanskohercegovačke privrede. Prema posljednjim podacima Centralne banke BiH na dan 1.12.2014.godine je bilo ukupno 67 538 blokiranih računa, a ukupan broj firmi koje imaju barem jedan blokiran račun je čak 41673. Računi kompanijama se blokiraju zbog neplaćenih obaveza državi odnosno neuplaćivanja ili kašnjenja uplata poreza ili doprinosa, dugova prema dobavljačima ili kašnjenja u otplati kredita. Blokada računa jedne firme vodi u ponor desetke drugih firmi. Posljedice su sve veći broj radnika koji rade bez plaća ili dobivaju otkaz ugovora o radu, “neuvezan” radni staž i nemogućnost ostvarivanja zdravstvene zaštite jer firma ne uplaćuje penziono i zdravstveno osiguranje. U budžet ne pristiže dovoljno novčanih sredstava za isplatu raznih budžetskih korisnika, te se država dodatno kreditno zadužuje itd.  Cilj konferencije treba biti jasna identifikacija generatora nelikvidnosti, potom s

Ekonomske aktivnosti u BiH u posljednjih su nekoliko godina usporene zbog niza razloga uključujući, između ostalog, i svjetsku ekonomsku krizu.Država ubire manje poreza, firme koje posluju na inostranom tržištu bore se da zadrže makar postojeći nivo aktivnosti, a šrenje biznisa uglavnom čeka bolja vremena. U isto vrijeme, domaće firme koje posluju uglavnom na domaćem tržištu osim borbe sa stranom konkurencijom morale su se boriti i s  nelikvidnošću  privrede. Hroničan nedostatak novca u privredi rezultira time da su firme prisiljene naplatu vršiti raznim kompenzacijama, a ako to ne uspije onda se problem nastoji riješiti tužbama, sporovima itd. Konačna posljedica toga su niz blokiranih računa što firmama onemogućava izvršavanje finansijskih transakcija i zaustavlja tok novca. Prema podacima dostupnim na internet stranici Centralne banke BiH sa 3.1.2013.godine je bilo blokirano 59 124 računa, a sa barem jednim blokiranim računom je bilo 36 223 firme. U decembru 2013. godine je bilo

Jedna ovakva konstatacija kao u naslovu ima svoje za i protiv kao i svaka druga konstatacija. Nema totalnih istina pa ni ova. U zadnje vrijeme sam upravo došao do tih spoznaja koliko je kompjuter, a mislim i na telefone, i pod-e, tablete i druge sprave za komunikaciju, postalo sredstvo za komunikaciju. Pored toga, ne slučajno sam napisao da je upravo kompjuter organ za komunikaciju. Upravo ti čitaoče koliko vremena dnevno provodiš bez svog telefona laptopa ili kompjutera? Odgovor dovoljno govori. Postoji kategorija ljudi koja živi medju nama i sa nama kojima je kompjuter zaista organ za komunikaciju. Mislim na gluhe i slijepe osobe, mislim i na one koji su zbog svog zdravstvenog stanja spriječene da komunikaciju sa drugima obavljaju na ustaljeni način. Kompjuter im je omogućio puno širu i veću komunikaciju. Dostupnost informacijama nije problem. Kada su gluhe osobe u pitanju njihov problem je gramatika. Poštovani čitaoče pokušaj razmišljati da učiš nešto što ti ne treba. To je g

Građanin osim što je indivudualno određen, kao pojedinac, iz niza interesa ili uvjerenja, od onih političkih i ekonomskih do kulturnih i sl., uključuje se formalno ili neformalno, trajno ili povremeno u pojedine društvene institucije, grupe ili skupine koje se mogu naći i u situaciji da pružaju otpor vlasti, čak i kad tu vlast podržava većina. Nepolušni građani tada djeluju u ime i zbog grupe, a ne zbog toga što žele postići neki ustupak za sebe. Oni se odupiru vlasti, ustanovljenim autoritetima ili zakonima iz osnova temeljnog razilaženja njihovih stavova i uvjerenja sa onima većine. Te manjine nisu političke stranke već organizacije, koje su u nekim situacijama i nastale isključivo sa tim razlogom i koje nestaju kad dostignu zadati cilj. Pojedinci djelujući u grupi imaju legitimitet pri građanskoj neposlušnosti isključivo ukoliko su utemeljeni na moralnim principima koji su svima razumljivi, a na kojima se temelji očekivanje svake moderne ustavne države da će biti priznata na te

Individualizam, razum, iskustvo, istina, sloboda, obrazovanje i pravednost predstavljaju one vrijednosti koje određuju građanina kao aktivnog sudionika u procesu donošenja političkih odluka, ali koje ga i potiču na svjesno kršenje zakona i suprotsavljanje vlasti. Bitno teorijsko polazište je da je građanin sposoban formulirati zahtjeve koji će mu omogućiti slobodu, služeći se razumom i stečenim iskustvom, odnosno da je sposoban prepoznati kada je vlast pravedna te se protiv takve vlasti ima pravo buniti. U političkom smislu, na žalost, nikada velike skupine ljudi ne reagiraju na nepravdu istovremeno, već sve ovisi o iznimno hrabrim i mudrim pojedincima. Takvi pojedinci, vođeni spomenutim idealima i ohrabreni slobodnim mislima i slobodnom imaginacijom osjećaju dužnost ka kršenju zakona i poduzimanju onih radnji koje smatraju ispravnim, ne želeći da prepuste svoje živote sudbini konformističke većine Pri tome je jedno od temeljnih pitanja može li osobna savjest jednog pojedinca biti

Poslušnost i otpor dugo su vrijedili kao komplementarni pojmovi europskog političkog poretka: pružanje otpora zločinačkom naredbama i nepravednim zakonima predstavljalo je poslušnost uzvišenom pravu i prihvaćanje uzvišenih vrednota. Pitanje granice poslušnosti uvijek je bilo povezano s pitanjem granica prava države na upletanje. Od vremena od kada su ljudi postali svjesni svojeg postojanja, njihova misao je bila usmjerena na razmišljanje i priželjkivanje političkog sustava u kojem bi svi pojedinci bili slobodni i dostojanstveni, odnosno u kojem bi svi članovi bili međusobno politički jednaki, kao kolektivitet suvereni i u kojem bi oni posjedovali sve kapacitete, izvore i institucije koji im trebaju vladati nad sobom samima. Moderna demokratska država koja od XIX. stoljeća crpi svoje motive iz koncepta liberalne demokracije danas se uzima, uz određene modifikacije i nadogradnje, otvorenim i poželjnim okvirom uređenja suvremene države. U takvom konceptu demokracije, gdje je država

Nemogu da se odagnam razmišljanju o izbjeglicama. Neki kažu da su to migranti. Heh. Na kraju krajeva ko da je to bitno. Ljudima jednostavno nije dobro tamo gdje su se odrasli medju ljudima sa kojima su stasavali.  Čini mi se da i komšija Vučić , premijer Srbije izjavljuje da im je cilj da do 2020. godine postanu dio evrope. Ako se to desi osta Bosna ko kakav bunar. ove dvije stvari naizgled su nespojive ali imaju svoju vezu.  Da kojim slučajem BiH ne bi ostala kao bunar bez perspektive morala bi pod hitno ali u narednih nekoliko dana razmisliti o masovnom primanju izbjeglica iz Sirije. Muslimani u Siriji, muslimani u Bosni. Eto riješenja. Moj načelnik općine se u februaru 2014. godine branio da ne ode sa mjesta načelnika općine činjenicom da je za njega glasalo 28.000 glasača. Za pretpostavviti je da su to bošnjaci muslimani, jer da je drukčije bilo bi baš iznenadjujuće. Ali da ne pričamo o iznenadjenju nego o disciplinovanoj glasačkoj mašini koja prati SDA već više od dvade