Tamo negdje nekad, nikad ovdje sad…
Negdje tamo iza 7 gora, iza 7 mora iza 7 nečega... Negdje tamo u Skandinaviji, negdje u Japanu, negdje... Uvjek TAMO NEGDJE ljepše i kvalitetnije zvuči, nego OVDJE! Ovdje tonemo u historiju/istoriju/povijest, vraćamo sumanuto vremena unatrag. Tabirimo kukavno zrnje naše prošlosti, naših labavih korijena, diskutabilnih kolektivnih identiteta ogledajući sopstvenost u drugome. Pošto nas realno nema nigdje ni na mapi, postajmo to kukavno zrnje naše sadašnjosti, naše neperspektivnosti, našeg utopljenog individualizma u prezasićenoj sopstvenosti. Kolektivizam i identitet prodajemo kao dionice na burzi, pri navali egzistencije. Svijamo se u svoje sopstveno grobno mjesto, tiše dišemo i jedva da šta izsutimo. Šutimo!!! Prestajemo biti ljudi da bismo postali vijest i 5ominutna senzacija cijelodnevne zabave narodnih masa. A i ta narodna masa, kao i uvjek, čezne mahom samo za viješću zabave i raznonode, za crnim humorom, sarkazmom i kojekakvom ciničnom perverzijom. I kao takvima jedinu