Tamo negdje nekad, nikad ovdje sad…
Negdje tamo iza 7 gora, iza 7 mora iza 7 nečega...
Negdje tamo u Skandinaviji, negdje u Japanu, negdje... Uvjek TAMO NEGDJE ljepše
i kvalitetnije zvuči, nego OVDJE!
Ovdje tonemo u historiju/istoriju/povijest, vraćamo sumanuto
vremena unatrag. Tabirimo kukavno zrnje naše prošlosti, naših labavih korijena,
diskutabilnih kolektivnih identiteta ogledajući sopstvenost u drugome. Pošto
nas realno nema nigdje ni na mapi, postajmo to kukavno zrnje naše sadašnjosti,
naše neperspektivnosti, našeg utopljenog individualizma u prezasićenoj
sopstvenosti. Kolektivizam i identitet prodajemo kao dionice na burzi, pri
navali egzistencije. Svijamo se u svoje sopstveno grobno mjesto, tiše dišemo i
jedva da šta izsutimo. Šutimo!!! Prestajemo biti ljudi da bismo postali vijest
i 5ominutna senzacija cijelodnevne zabave narodnih masa. A i ta narodna masa,
kao i uvjek, čezne mahom samo za viješću zabave i raznonode, za crnim humorom,
sarkazmom i kojekakvom ciničnom perverzijom. I kao takvima jedinu dugovječnu
vrijednost preživljavanja nudi plan i program religije. Ona ne nudi život za
života, ona obećava život poslije života. Ona kad nemaš i nemožeš te uči da se
pomiriš s tim, da nađeš sreću u nemanju u nemoći, Izgleda da religija voli naše
preživljavanje, jer da je suprotno život bi bio vrijedan življenja sada i
ovdje, a ne tamo negdje i nekad poslije. U tom vrzinom kolu religijskih
obećanja, priprosti vjernik Bosne, vjeruje da je Bosna tamo negdje iza 7 gora,
iza 7 mora, iza 7 nečega, a nikad ovdje i sada! Ovdje i sada je profesionalna privilegija prodavača naše magle, jada i
čemera. Bosna je njihova, nije naša. Vrijeme je da Bosna postanemo mi, a da
prestanu biti oni.
Uvjek je u Bosni bilo mjesta za
sve. Ko kaže drugačije. Laže!!!
A mi!? Ostat zasukanih rukava i
vratit pamet u glavu.
Primjedbe
Objavi komentar