Kako napraviti pakt sa vjevericama

Kada se čovjek pozabavi proizvodnjom hrane onda shvati kolike probleme mogu proizvesti priroda i stanovnici u prirodi. Ono što se dešava medju ljudima je dječija igra, a pravi problemi su ipak skriveni. Nisam niti razmišljao šta me čeka prije dvadeset pet  godina kada sam posadio orahe. Jedna parcela ne korištena onako intenzivno, idealna za orahe. Nije neki kvalitet zemlje, ali nedostajalo je i radne snage da se to održava, pa rekoh najbolja varijanta je posadiš orahe i pobereš ih u jesen. Ne lezi vraže, tek kada se pojavila ozbiljnija proizvodnja oraha pojavili su se i problemi u obliku vjeverica.
Slatke male plahe  životinjice su me ispočetka i zabavljale. Nisam shvatao otkuda one tu i šta ih interesuje. Medjutim, u mom špajzu sve je više prostora a sve manje oraha. Trebalo bi da je obrnuto ali vjeverice su to. U borbi protiv njih padale su mi na pamet razne ideje.
Mačka!
Poneku vjevericu udavi mačak, al to je priroda, al one kad beru orahe, ne misle da i moja deca treba da jedu kolače. Istini na volju poslije vjeverice koju je mačak "odradio" na njezino mjesto dolazi druga. Ona koja ima svoju teritoriju nju i brani. Te nevidljive granice znači da je recimo moj voćnjak u vlasništvu jedne porodice vjeverica. I time sam zaštitio da dolaze neke druge.
Druga ideja mi je bila da ih hvatam i humano nosim duboko u šumu! Neefikasno. Hem se ubi od posla nosajući vjeverice, hem isto ko da ih ne lovim, opet ih ima. Padale su mi napamet i čudne ideje da im nadjem partnera. Odustao sam od toga, jer bi poslije toga imao pored vjeverica došljakinja i domaće uzgojene u mom dvorištu.

Jedne godine padne mi na pamet da ja prije vjeverica oberem polodove i opet nije dobro. Izgleda da sam prerano ušao u voćnjak, hem ih je manje bilo, hem nisu bili kvalitetni, hem ne dopada mi se. Plod mora sazrijeti.
Nikakve petarde, trakice i slične gluposti ne pomažu. Iako nešto od toga je bilo efikasno, ali tek dan ili dva. Radoznale vjeverice su provjerile, da od svega toga nema opasnosti i voila, eto ih opet. Jedno jutro sam se opskrbio petardama smatrajući da će to riješiti problem medjutim ja se slomio bacajući, i prvi dan je bio stoprocentno uspješan. Drugi dan su vjeverice kao specijalci sa obuke trčale izmedju bačenih petardi ne obraćajučći pažnju na njih, čak su se udaljavale od njih kad treba da eksplodiraju. Znaju računati kada će se aktivirati petarda. Dakle, opet njihova pobjeda.
Uopšte mi se ne dopada ideja da ih ubijam.
Ove godine isti problem vrijeme berbe oraha se bliži i šta sad.
Postoje neke kutije koje se postavljaju okolo stabala vjeverice tu kriju lješnjake ti dodješ i pokupiš tako ih iskoristiš kao berače. Nešto kao kućica za ptice, izbušiti dno na jednom mjestu i tu postaviti cijev oko 1m dužine (zavisi od širine, možda kraće možda duže), a na dnu cijevi običnu vreću za krompir. Funkcija cijevi: da kućica ima šupljinu gdje će vjeverica odlagati lješnike, a da ne vidi svjetlost, jer ako nije mračno, džaba. Vjeverice postanu berači i to je to.
Savjet od lika koji se bavi proizvodnjom ljesnjaka:
Al stvarno uspješno ovo sa kutijama ljudi u plantažama to koriste em sačuvaju lješnjake em imaju radnu snagu za berbu, a lako je to napraviti. Cijevi za kanalizaciju se koriste ali se mora pratiti situacije gdje su gdje beru kuda se kreću.  Nekoliko puta sam pročitao da vjeverice jednostavno zaborave gdje su ostavile rezervu. Nemoraš prazniti redovno nego pred kraj tj. pred zimu. i eto ga neće znati da su prevarene dok im ne uzmeš sve. Ili kao kod kokoški uvijek ostaviti nekoliko kao jaje pološku. U pravu si one to trpaju svud gdje vide neku rupu il tako nešto mnogo više nego što im treba mada možda one znaju da im mi to kupimo, pa to tako rade a i tačno je to da svako im svoju teritoriju najjednostavnije je puška al čemu to vodi, istrjebićemo ih i posle će nam biti žao što ih nema ovako, malo kradu one nama malo, mi njima i ima za svakog a i to kad im prazniš ne uzmaš sve nego malo ostaviš da šatro ne primjete. Šta znam uzmeš pola, pola im ostaviš i tako svaki dan bolje je nego to na kraju.