Da i ja budem malo ekonomski ekspert iz Bosne

Nakon bloga na temu jedne političke partije koja je iskoristila izglasavanje Zakona o radu za svoju promociju jer su bili u prilici da se zbog njihovog glasa taj zakon prodje ili ide u ponovnu proceduru. MMF očekuje novi zakon o radu da bi nova tranša novca stigla vlastodršcima u BiH, a političke partije su gledale da se utrkuju u dodvorničkom ponašanju prema MMF. Kao da su na izborima za njih glasali iz MMF-a, a ne gradjani BiH. 

Naravno da sanacioni program ekonomskih odnosa u BiH zahtijeva puno ozbiljniji pristup od onog koji daju političari na vlasti. Kao prvo promjena poreskog sistema u kome je neophodno oboriti poresku osnovu i omogućiti da manjim porezima pojeftine sveukupni proiozvodi u BiH. Kratkoročno došlo bi do manjka finansijskih sredstava u budžetima, ali, uštede koje političari ne sprovode su neophodne. Vrlo brzo bi smanjenje poreza dalo efekta jer bi puno više ljudi pokrenulo neke svoje biznise i baza onih koji plaćaju porez bi se povećala samim tim i budžet bi se kvalitetnije punio. Naravno da preveliki broj zaposlenika po državnim organima treba presjeći jer se previše ljudi po političkim linijama uposlilo u državne institucije na raznim nivoima.

Uslov svih uslova. Da ne zaboravim socijalni program u kome bi se obezbijedile finansije za sve one radnike koji moraju izgubiti posao zbog nesposobnih menadžera. Naravno i krivične prijave podijeliti svim onim menadžerima državnih preduzeća koji su poslovali negativno. Radnik mora biti obezbijedjen za prostu egzistenciju do pronalaska novog zaposlenja.

Pojavili su se komentari pa čak i prijedlozi na temu kojom sam se bavio. Ovo je razlog zašto uopšte pišem blog, a to je da razmijenimo mišljenje. Naime, jedan od prijedloga koji mi se dopao je da se u nekom od zakona uvede u pravnu praksu pojam i termin porodičnog biznisa. Mali obrti koji bi u početku svog razvitka bili oslobodjeni plaćanja državnih obaveza. Bili bi na tržištu rada, ali oslobodjeni sidra koje ih vuče u propast, a to su državne dadžbine. Po procjenama ekonomskih stručnjaka nakon nekih tri četiri godine kada se u tom porodičnom biznisu stabilizuje stanje ponude i potražnje za onim čime se biznis bavi onda može doći na red i država. Naravno, izvrsno bi bilo da se ovako nešto uspostavi toliko je država u Evropi koje svoju privredu zasnivaju upravo na porodičnim firmama i biznisu. 

Druga stvar koja bi mogla biti dobro riješenje za novi Zakon o radu koji suštinski neće promijeniti status radnika u odnosu na poslodavca, niti će poslodavcu dati mogućnost da širi biznis i odabere za sebe i svoj posao adekvatnu radnu snagu, jeste mogućnost da radnik ima garanciju isplate zaradjenog na poslu.

O čemu se radi.

Ugovor izmedju radnika i poslodavca je čist obligacioni odnos u kome radnik daje svoju radnu snagu i sposobnosti, a poslodavac je taj koji obećava da će kroz ugovor platiti odredjenu novčanu naknadu za retultat rada istog. 

U ovom čistom obligacionom odnosu pojavili su se posrednici koji su navodno bili garanti realizacije ugovora. Korumpirani političari nisu dovoljno ozbiljni partneri koji će garantovati da će radnik biti obeštećen za svoj rad. Infantilan i sterilan sindikat moraće se pozabaviti svojom infrastrukturom da bi kojim slučajem danas sutra ponovo postao garancija radnicima, da će biti na kraju mjeseca nagradjeni. Posljednja instanca koja radniku može pomoći su advokati i sud. 

Advokati su preskupi za običnog radnika i nemogu biti sredstvo zaštite za radnika, a sudovi u današnjoj BiH predmete koji su iz radnih sporova jednostavni za riješavanje, po nekoliko godina povlače po sudskim policama, bez kvalitetne realizacije. Ovaj dugi uvod je za jednu kratku intervenciju u Zakonu o radu. A to je. 

Radnik ima pravo i mogućnost momentalno po neisplati plate obustaviti rad i obavjestiti inspekcijske organe koji su dužni u što kraćem roku, ako ne odmah, doći i utvrditi razlog obligacionog spora.

Time bi se dala mogućnost radnicima da efikasno riješe svoje probleme. Ovo bi odgovaralo i poslodavcima jer bi znali da ukoliko uposle radnika, a ne žele ga platiti, danas je veliki broj poslodavaca u BiH koji tako rade, da će vrlo brzo doći na tapet. Jer nakon inspekcijske intervencije dolazi riješenje nadležnog inspekcijskog organa koje je punovažno i radnik teoretski bi mogao blokirati račun firme dok mu se ne isplati zaradjeno za prethodni mjesec.