NEZAVISNI

Svojevremeno sam u jednoj izvrsnoj knjizi koju je napisao Alija Lakišić, a zove se bosanski kuhar pronašao toliko onog što smatram prirodnim kada je hrana, pripremanje hrane i uživanje u njoj u pitanju. Naravno, da znam da postoje različite kulture i različite navike ali je Alija pričao o jednoj sasvim nepoznatoj stvari a to je nacionalnim kuhinjama evrope. Ja ću ga pokušati parafrazirati jer je čovjek zaista napravio dobru knjigu pa je spomenuo svima poznatu francusku kuhinju, naravno i Švedski sto ali pored bezličnih kultura ishrane poput engleske i njihovog doručka, njemačke i njihovih kobasica u kupusu, talijanske koja je puna varijacija na temu tjestenina ipak se zadržao na bosanskom načinu iznošenja hrane na sto. Da ne bih gubio vrijeme prostor i pažnju vas čitalaca ja ću to ispričati onako na brzaka. Helem, francuska kuhinja je kad zasjedneš za sto i onda ti donose, svega po malo i to traje beskonačno, Švedski sto je ono kada je sve poredano na sto i ti uzmeš šta ti odgovara.

Sasvim slučajno upoznat sam sa jednim predmetom pred invalidskom komisijom. Naime, radi se o čovjeku koji je čitav život imao problema sa sluhom. Jednostavno to je tako. I sad pod stare dane jer je blizu 60 godina vodi bitku sa zdravljem. Ajde što je nezaposlen i ima dvije kćerke, ajde što se brine i o unuku, ali njegov pravi problem je zapravo komisija za ocjenu zdravlja i njegovog oštečenja. Snalazi se čovjek onako kako  može radi tamo gdje ga pozovu i već je odustao da će regularno dobiti posao. A premlad je za penzije. Prije šest godina imao je Čovjek operacuju na uhu. I konstatovano mu oštećenje sluha od 90 procenata. Isti procenat je dobio i četiri godine kasnije jer je sluh sve slabiji. Da bi neki dan dobio ocjenu i mišljenje da je invalid 70 procenata. Što će reći da mu se zdravstveno stanje popravilo. Što je naravno nemoguće. Kulminacija ovakvog jednog nalaza i mišljenja je da mu je ljekar specijalista medicine rada rekao da mu ne treba ortopedsko pomagalo. Zaboravio je l

Šta je to pismenost, pitanje koje se postavlja samo po sebi. Šta tamo negdje se želi tretirati kao pismenost ili kako će neki lokalni političar to vidjeti i na kraju kako to vidi jedan pijačar koji živi od prodaje voća i povrća na pijaci.Medjunarodni stratezi če razmišljati o račuanrskom opismenjavanju, lokalni političari neće razmišljati  o tome, a onaj sa pijace, eee njegovo poimanje pismenosti je kupi jeftino prodaj skupo. Naravno da u odgovoru na gore spomenuto pitanje ima jedna činjenica a to je prirodna smjena generacija. Ipak bih se ja  u ovom tekstu bavio nekim banalinim temama "trivijalnim stvarima" kojeg nisu dostojni "velikih" političara. Zašto bi se oni bavili ovim temama? Potrebno je osigurati kontinuirani rad i sistemski  (su) financiranje pomoćnika u nastavi za djecu s teškoćama u razvoju, te da se nastavnici trebaju dodatno educirati za prepoznavanje njihovih potreba, kao i za rad s djecom s problemima u ponašanju. Zadnjih godina suočavam

Kada počenem pisati tekst za ovaj blog teško mi je biti pozitivno raspoložen prema dešavanjima oko mene i pokušajima normalizacije života od strane političkih predstavnika. Kritikuju me kažu da nisam objektivan. Može biti. Ali, zavisi prema kojem vremenu se postavljaju mjerila. Tj. Da li gledam život zadnjih dvadesetak godina ili posmatram život onoliko koliko se sjećam i onoliko koliko znam da pročitam i zaključim. Za danas želim pričati o bogatim i siromašnim u mom gradu Zenica. Ne nemam namjeru pričati o novokomponovanim bogatim, ali imam namjeru pričati o pravim bogatim u ovom gradu. Kao prvo to je Alba. Njemačka firma koja se bavi prikupljanjem smeća. Onog smeća kojeg proizvodi grad Zenica i njegovi gradjani bez zaposlenja i novaca u džepu. Tamo gdje je Alba naučila taj posao, a to je u Njemačkoj smeće se prikuplja u za to posebno odredjene vreće i naravno odvoz smeća koje se može reciklirati se ne naplaćuje samo ono što se ne može reciklirati Alba naplaćuje odvoz. U Zeni