kad Bosanac zaposjedne švedski sto
Svojevremeno sam u jednoj izvrsnoj knjizi koju je napisao Alija Lakišić, a
zove se bosanski kuhar pronašao toliko onog što smatram prirodnim kada je
hrana, pripremanje hrane i uživanje u njoj u pitanju. Naravno, da znam da
postoje različite kulture i različite navike ali je Alija pričao o jednoj
sasvim nepoznatoj stvari a to je nacionalnim kuhinjama evrope. Ja ću ga
pokušati parafrazirati jer je čovjek zaista napravio dobru knjigu pa je
spomenuo svima poznatu francusku kuhinju, naravno i Švedski sto ali pored
bezličnih kultura ishrane poput engleske i njihovog doručka, njemačke i
njihovih kobasica u kupusu, talijanske koja je puna varijacija na temu
tjestenina ipak se zadržao na bosanskom načinu iznošenja hrane na sto. Da ne
bih gubio vrijeme prostor i pažnju vas čitalaca ja ću to ispričati onako na
brzaka. Helem, francuska kuhinja je kad zasjedneš za sto i onda ti donose,
svega po malo i to traje beskonačno, Švedski sto je ono kada je sve poredano na
sto i ti uzmeš šta ti odgovara. A bosanski način nudjenja hrane vezan je za
kafu. Dok u jednoj prostoriji gosti sa domaćinom piju kafu dotle se hrana
postavlja na sto i kada se kafa završi navali se na onu hranu postavljenu na
sto. Niko ne hoda niko te ne nudi, ne uzima tanjir, escajg i koješta. Sve je
pojednostavljeno i ostavljeno na slobodu da se uživa u hrani.
Ipak, dodje vrijeme kada se i ovakve navike običaji i kulture pomiješaju pa
onda najlošija varijanta bude kada neobrazovani bosanac, tj. Onaj koji ne
poznaje kulturu običaje i kult hrane kako kod drugih tako i u svom narodu
navali na švedski sto. Zaboravlja neobrazovani bosanac koji ne zna kulturu
hrane da pripazi na ponašanje i onda se
desi da iako ga niko ne tjera sa švedskog stola, ne treba se bojati da će doći
švedjani, on uzima hranu očima, kupi trpa na tanjir i poslije objeda ostavi gotovo
pola od onog što je uzeo. Vrhunac gluposti i neobrazovanosti.
Nije to jedino. Bio sam u prilici prije nekoliko godina posmatrati jednog
poslanika u parlamentu jednog od entiteta kako od konobara traži da mu donese
hranu. Nije invalidna osoba nije čovjek sa nedostatkom pa da je neophodno mu
donijeti hranu nego se samo radi o zalutalom čovjeku pred švedskim stolom. Ako je
zalutao pred švedski sto možeš misliti koliko je zalutao u politiku.
"Gore sam postavio fotos sa stola kako su ga ostavile moje komšije za
objedom - kao što možete vidjeti ostavili su 5 kriški hljeba, 2 kroasana i 1
krofnu te keks i sok koje nisu mogli pojesti i popiti, ali su ih uzeli ...
Te namirnice će propasti i ne znam kako se Boga ne boje ...
Jedno jutro dječak mi se žali da ne može pronaći kroasane koje inače jako
voli te ja odem da uzmem kroasan. Pitam konobara i veli mi "Gospodine
dolaze za 3 minute" i doista donese tople kroasane ...
... ja uzeh 2 kroasana, a odmah zatim jedna gospođa odmah uze desetak
kroasana i stavi na svoj veliki tanjir - zamalo nisam "planuo" i
pitao je "Hoćeš li odista pojesti toliko ?!!!"
Pogledao sam je tako ljutito da je pocrvenila od stida ... barem toliko
obraza ima ..."
Ovo je poruka koju sam dobio i koja me inicirala da pričam o hrani. Da li
je potrebno spominjati nevremena kada se ništa nije bacalo ili treba spominjati
novokomponovane imaoce kapitala koji ne znaju kako ga potrošiti pa onda uživaju
u pretjerivanju.
Nenavikli da uživaju u hrani, nenavikli da imaju više od onog što mogu pojesti
pokazuje njihov unutarnji duh da bi grabili sve dok im ruke mogu prikupljati
prikupljati prikupljati. Davno ali jako davno sam čitao roman koji se zove Kir
janja. Izgleda da su došla vremena neobrazovanih kir janja koji ne znaju čemu
služi hrana i kako se ona mora poštovati.
Primjedbe
Objavi komentar