I haj, budi pametan

Sasvim slučajno upoznat sam sa jednim predmetom pred invalidskom komisijom. Naime, radi se o čovjeku koji je čitav život imao problema sa sluhom. Jednostavno to je tako. I sad pod stare dane jer je blizu 60 godina vodi bitku sa zdravljem. Ajde što je nezaposlen i ima dvije kćerke, ajde što se brine i o unuku, ali njegov pravi problem je zapravo komisija za ocjenu zdravlja i njegovog oštečenja. Snalazi se čovjek onako kako  može radi tamo gdje ga pozovu i već je odustao da će regularno dobiti posao. A premlad je za penzije. Prije šest godina imao je Čovjek operacuju na uhu. I konstatovano mu oštećenje sluha od 90 procenata. Isti procenat je dobio i četiri godine kasnije jer je sluh sve slabiji. Da bi neki dan dobio ocjenu i mišljenje da je invalid 70 procenata. Što će reći da mu se zdravstveno stanje popravilo. Što je naravno nemoguće. Kulminacija ovakvog jednog nalaza i mišljenja je da mu je ljekar specijalista medicine rada rekao da mu ne treba ortopedsko pomagalo. Zaboravio je ljekar da čovjek pred njim razgovara tako što je sebi kupio slušni aparat, jer je njegov sluh da ne bi mogao čuti ljekara kada bi ovaj govorio normalno jer čovjek čuje tek 70 decibela.

Čovjek može sumnjati na svašta ali da mu se zdravstveno stanje popravilo to je nešto što nije očekivao. Naravno da nije očekivao da će ljekar odbiti čovjeka od ortopedskog pomagala koje košta od 1000 do 3000 KM.

I to nije sve. Prije desetak dana ista ova državna institucija, a to je komisija za ocjenu tjelesnog oštećenja, pozvala je gluhu osobu da dodje na ocjenu. Umjesto da koristi pismeni poziv kako je red. Oni su se uhvatili telefona i pozvali je danas za sutra ujutro. Dakle, kako će gluha osoba primiti telefonski poziv. Naravno, preko asistenta, tumača znakovnog jezika.

Sutra ujutro gospodja je došla na pregled i kada je trebala ući razgovarati sa ljekarima tumača znakovnog jezika su odstranili iz prostorije. Kao ne treba im. U toku razgovora gluhe osobe i ljekara čula se velika vika. Ljekari su se derali da bi gluha osoba čula. Izgleda da su ljekari zaboravili da je osoba gluha. Kada je ista ta osoba izašla iz prostorije za sastanke, komentarisala je da ih ništa nije čula.

I haj budi pametan.