Super nam je ova država za prvi maj pored vikenda ne radimo ponedeljak i utorak

Kada počenem pisati tekst za ovaj blog teško mi je biti pozitivno raspoložen prema dešavanjima oko mene i pokušajima normalizacije života od strane političkih predstavnika. Kritikuju me kažu da nisam objektivan. Može biti. Ali, zavisi prema kojem vremenu se postavljaju mjerila. Tj. Da li gledam život zadnjih dvadesetak godina ili posmatram život onoliko koliko se sjećam i onoliko koliko znam da pročitam i zaključim. Za danas želim pričati o bogatim i siromašnim u mom gradu Zenica.

Ne nemam namjeru pričati o novokomponovanim bogatim, ali imam namjeru pričati o pravim bogatim u ovom gradu.

Kao prvo to je Alba. Njemačka firma koja se bavi prikupljanjem smeća. Onog smeća kojeg proizvodi grad Zenica i njegovi gradjani bez zaposlenja i novaca u džepu. Tamo gdje je Alba naučila taj posao, a to je u Njemačkoj smeće se prikuplja u za to posebno odredjene vreće i naravno odvoz smeća koje se može reciklirati se ne naplaćuje samo ono što se ne može reciklirati Alba naplaćuje odvoz. U Zenici je slučaj da naplaćuje sve smeće koje pokupi iz domaćinstva i to im je odobrila općinsko vijeće. Zašto mi to smeta. Jednostavno zato što je Alba navikla u Njemačkoj da se iz smeća reciklira više od 90% smeća i to je ona količina smeća koju niti u Zenici ne treba naplaćivati. Dakle, ako u seoskom i prigradskim dijelovima naplaćuju kantu smeća deset maraka po ovoj računici trebalo bi samo da domaćin pazi gdje je staklo, željezo, papir i plastika i da ono što nema mjesta uvali u neku četvrtu vreću i umjesto deset ide jedna marka. Da li je to problem. Gradskom vijeću u Zenici jeste, jer ne razmišljaju o čovjeku i gradjaninu. Šezdeset hiljada kućanstava u Zenici je ogroman potencijal i naplatiti im po deset maraka nešto što opet možeš prodati. Mjesečno, to iznosi više od pola miliona u novcu a koliko još to iznosi u materijalu, znaju samo u Albi. Zašto isto to gradsko vijeće nije se organizovalo i napravilo firmu koja će se baviti tim poslom umjesto da tamo nekim Nijemcima obezbijedjuju ekstra zaradu.

Svaki dan se proizvodnju prikupi oko 100 tona smeca. I to se naravno reciklira. dakle 90 % recikliranog smeca po prosječnoj cijeni od 0,20 KM dodje se do količine novca na mjesecnom nivou od 600.000 KM. dakle, svaki mjesec preko 1 miliona i 200 hiljada maraka u brutu odlazi u Njemačku kao čist novac samo iz Zenice. I to sve iz smeća.   

Druga priča je arcelor mitall. U Zenici je zagadjenje i mnogi će reći zbog njega. I postoje razlozi za vjerovati u to. Ali zar je Indijac kriv zato što ugovorne obaveze koje on ne ispunjava u pogledu filtera, a država koja je potpisnik istog tog ugovora sa druge strane ne upozorava mitall da je dužan ispuniti te uslove. I ko je kriv ako nije mitall, naravno ko bi drugi nego političari na vlasti. Njihov je zadatak da se brinu za opšte dobro nas gradjana.

Treći primjer nebrige političara je grijanje u Zenici. U ovom gradu grijanje je dugo vremena bilo vrlo jeftino . u čemu je kvaka . u tome što je grad zenica se grijao na tehničku vodu i grijanje je bilo nus proizvod željezare. Danas nam onaj mitall iz prethodnog statusa upravo tu toplu vodu koja je nus proizvod prodaje kao proizvod.

Jedni vide riješenje situacije grijanja dtako što će sa nekim nepoznatim kinezima napraviti termoelektranu. Niti termoelektrane niti grijanja.

Drugi vide riješenje u dovodjenju tople vode iz termoelektrane u Kaknju. Dok se dogovore i taj način grijanja će otići za Sarajevo.

Treći oblik koji postoji u Zenici a niko o njemu ne razmišlja su otpadni plinovi koje proizvodi mitall i koji se moraju spaliti jer je to jedini efikasan način da ne truju zrak tj. Da manje truju zrak. Da li je to riješenje da se riješi problem grijanja zenice koji je već nekoliko godina ozbiljan problem. U gradu imamo i fakultet i to ne jedan nego dva koja mogu dati odgovor i institut. Dakle, mitall bi trebao predati, ne prodati otpadne plinove koji bi se koristili kao energent u nekoj budućoj kotlovnici kojom bi se grijala Zenica.

Ili ćemo i to prodati nekom bogatom da nas „siormašne“ još više osiromašuje.

Suma sumarum. Dali smo svoje smeće bogatim švabama, dali smo svoj otpadni lim bogatim indijcima, još trebamo dati i ovaj plin nekom da nas izrabljuje još više jer nismo dovoljno siromašni.