Škola je neprijatelj političaru ili znanje je neprijatelj političara

Šta je to pismenost, pitanje koje se postavlja samo po sebi. Šta tamo negdje se želi tretirati kao pismenost ili kako će neki lokalni političar to vidjeti i na kraju kako to vidi jedan pijačar koji živi od prodaje voća i povrća na pijaci.Medjunarodni stratezi če razmišljati o račuanrskom opismenjavanju, lokalni političari neće razmišljati  o tome, a onaj sa pijace, eee njegovo poimanje pismenosti je kupi jeftino prodaj skupo. Naravno da u odgovoru na gore spomenuto pitanje ima jedna činjenica a to je prirodna smjena generacija. Ipak bih se ja  u ovom tekstu bavio nekim banalinim temama "trivijalnim stvarima" kojeg nisu dostojni "velikih" političara. Zašto bi se oni bavili ovim temama?

Potrebno je osigurati kontinuirani rad i sistemski  (su) financiranje pomoćnika u nastavi za djecu s teškoćama u razvoju, te da se nastavnici trebaju dodatno educirati za prepoznavanje njihovih potreba, kao i za rad s djecom s problemima u ponašanju. Zadnjih godina suočavamo se sa sve većim brojem djece koja pate od socijalne ili školske fobije, pa posebno ističemo potrebu pravovremenog i koordiniranog pružanja pomoći i potpore toj djeci uz pronalaženje odgovarajućeg oblika njihova obrazovanja, uz suradnju s drugim stručnjacima iz sektora zdravstva i socijalne skrbi, napominje pravobraniteljica za djecu. Preporučujem da škole upoznaju roditelje i učenike s pravilima sigurne uporabe suvremenih tehnologija i informiraju djecu o posljedicama neprimjerene komunikacije na društvenim mrežama. Osnivačima škola osiguraju sredstva za besplatnu školsku prehranu socijalno ugroženoj djeci, a školama da prije planiranja dodatnih sadržaja i aktivnosti (izleti, kulturni, sportski i drugi sadržaji) ispitaju mogućnosti roditelja i interes djece i mogućnosti njihova besplatnog osiguravanja za sve učenike ili da odaberu sadržaje i aktivnosti koji su cijenom pristupačni te da nastoje osigurati dodatnu potporu učenicima slabijih materijalnih mogućnosti.

Da li je ovo puno. Nije ovo je normala kojom su se trebali i morali baviti političari. Ali onog momenta kada su dobili izbore upali u pat poziciju dejtonskog izbornog kruga, političarima u BiH nijje bitno da riješavaju problem onih koji bi trebali glasati za njih.

Da nadjemo za njih neko lakše pitanje. Školske uniforme. 

Znamo kako oni razmišljaju, ukoliko bi neko od njih spomenuo školske uniforme oni bi se zabavili bojom tih uniformi. Da li će biti obojene ovako ili onako, a ne suštinom da školska uniforma je radna uniforma u kojoj su djeca uniformna i ista.

To bi moglo vrlo jednostavno proći kao pilot-projekt za koji je potrebno dobiti zeleno svijetlo od Vijeća roditelja naše škole. Npr. Svaki učenik imaće zasad po dvije polo majice s našivenim školskim grbom. Jednu s kratkim rukavima za jesen i proljeće i jednu s dugim rukavima za zimu. Majice će imati i ulogu higijenske zaštite, manje će se prljati ostala odjeća. Ujedno, jednoobraznim odijevanjem neće se primjećivati socijalne razlike među učenicima. Jer su školske uniforme jedno od najjačih sredstava u borbi protiv socijalne diskriminacije u školskim klupama koje, nažalost, ima sve više, ne samo kod nas, nego i u razvijenijim evropskim zemljama.