Čovićev Bleiburg ili Politički skok u ambis

Nema ovdje ništa senzacionalno. Samo vikend vijest koju će prežvakivat naši poltronskii i stranački mediji. Nastavlja se učmali folklor bosanskohercegovačke političke elite, kao i uvjek na dugoročnu štetu stanovnika Bosne i Hercegovine, a i šire Regije i to sve po već toliko providnom i izlizanom planu i programu Vlasti BiH. Odsustvo mozga stanovništva i upotrebe istog svakako je neminovni rezultat takvih godišnjih planova, baš kao i još uvjek svježe otvaranje vrata svima koje žele da odu, da se izbave, da se spasu od njih i onoga što oni predstavljaju i godinama prodaju. A šta nam to prodaju godinama? Prodaju nam ublehe, toliko jeftine da je jeftinije teško i pronaći.

Dodiku je bila ta neka dama iz Rusije, zatresla se Banjaluka medijski na jedan i po dan. Pretpostavlljam da je i ta dama sama četverorazredna figura na nivou same „države“ Republike Srpske, ali eto. Puhnula je i ona u žar, da se ne ugasi sam od sebe. Velikosrbi eto ipak trebaju da joj se okrenu i da zaplješću, pa onda da nastave skupljat papire i karte, ne za Svjetsko prvenstvo u Rusiji, nego za bauštelu kod Germana. S druge strane entitetske linije, Alijinom malom dolazi u Avliju ni manje, ni više nego razvikani i razmahani Erdoan, da raspali sasušeni i dugo očekivani bošnjakluk s puno luka u po somuna, a nema se ni za petice, da valja. Hanume su već pripremile sal(h)atu, s puno žarko cr(h)venoga parad(h)ajza i blijedo zel(h)enoga kr(h)astavca, ne bi li se tako istakao crveno-zeleni kontrast i ovo blijedo učinilo masno zelenim, što već godinama nije. Eto, ipak, nije Torabi. Predsjednik je neki! Ostavljeni smo mu, kaže mali od velikog Trezora, u Amanet... Jah! I dok ova dva ugošćavaju, manje ili više poznate ličnosti trećesvjetske političke estrade, aluminijski soko Dragan sjeti se da obljetnica Hitlerovog samoubistva, bijaše teško pala Pavelićevim Hrvatima tamo neke 1945., pa sjede u auto da ga odvezu do Bleiburga, još uvjek trljajući ljut nos od Partizanskog groblja u Mostaru što mu ga zavrnuše Nijemci. Izdaše ga Nijemci, a on da im vrati ode, pljuc, preko austrijske granice. Bravo Dragane, što im ga uvali! Mislili Nijemci da se po tvom Mostaru igraju antifašista. Licemjeri jedni. Tako ovog lijepog i sunčanog svibnja/maja Čoviću nakratko izbiše Mostar izruku, al se zato uhvati on za Bleiburg. Svakako zna on da je u posljednjih 20ak godina do danas pola bh. Hrvata lakše okupit u južnoj Austriji, nego pod Bijelim Brijegom. Sad im je Bleiburg bliži, a i ceste su bolje. Brže se stiže, a i više se može kad Švabo plaća.

Šta reći o samom Bleiburgu? Koliko je uopšte Bleiburg danas mjesto počasti nevino stradalom stanovništvu NDH, a koliko ikonografski folklor hrvatske ekstremno-fašističke desnice zvane Ustaše? A na kraju krajeva, i ono što smatram najbitnijim, kako se i u kolikoj mjeri naš soko Dragan uklapa u sve to? Za svoj osobni politički interes u ovoj predizbornoj kampanji 2018. u BiH, šteta što nije nabio crnu kapu s najsvjetlijim U na njoj, da narod vidi i da mediji uslikaju našeg aluminijskog sokola. Al eto. Nije! Nije naš soko Dragan ustaša, ni pobornik NDH, nema on muda za takve stvari, takve ideologije i tolike hrvatske teritorije. Naš Dragan želi svoj hercegovački timar, da u ljetnom smiraju uzavrelog hercegovačkog sunca, ugrabi malo hlada za sebe. Jedan potok da mu žubori i cvijeće da mu miruši. Njemu trebaju samo glasovi, pa skoknut do Austrije nije ništa. Ipak je to lakše, jeftinije i mudrije, što bi se reklo hercegovačkije, nego preletat svjetske oceane do tamo nekog Melbourna ili ne-daj-Bože dalekog Buenos Airesa. Nije on Pavelić! On samo više nema izbora i ne zna gdje da se okrene, u koju pištu da pisne da ga se pogleda kad ga se čuje.

Godinama on odvaja sebe, pokušavajući to svoje odvajanje od preostalih Zakona i ovoga što nam je Država, odvojiti Hrvate od njihovih vjekovnih ognjišta širom Bosne, a evo i Hercegovine. Pa neko ko bi se istinski zalagao za položaj Hrvata, odavno bi časno istupio iz politike i sjahao sa fotelje, da su mu iole Hrvati i njihov egistencijalni i identitetski status bitni, ali neće Draganče!!! Jok, on bi se sada najrađe okružio najžešćim ustašama da ga zaštite od rešetaka i neminovnog političkog poraza, ali ne smije Dragan kocku da baci, jer zna da bi popušio foru prije nogo što je zapali. Ovako on opet slaže kockice, i preslagiva, i pretura ne bi li ih još jednom složio, a pola kockica je najbliže u Zgrebu, pa dalje. Razletile mu se kockice po zapadnoj Europi, a on bi da ih slaže, a sve viče Bošnjaci mu ih ukrali. A svi znamo da su njegove kockice iole školovane i pismene pravilno raspoređene kako po Širokom i Mostaru, isto tako i po Sarajevu i neće te njegove kockice s asfalta Mostara i Sarajeva natrag u Ramu, Žepće, Busovaču, Kupres, nego će se prekonoći od Draganovih kockica pretvorit u Željkine klikere. Zna to Dragan bolje i od tebe i od mene, jer je i on bio kliker, dok se u kockicu nije pretvorio. O toj silini i svjedodžbi pretvorbe zorno svjedoči i njegov oblik glave. Drugi će moć, al on neće ovaj put bit u stanju izbrusit čoškove.

Postoji, ipak jedna evidentna sličnost između Dragana i Pavelića, koja niti jednom hrvatskom oku nije promakla, a to je bijeg. Kao što je Pavelić vješto zbrisao kad je zagustilo, isto, ako ne i brže bi naš Dragan. Samo nije više 1945., nema više Crvene Armije, Titovih partizana, ni zapadnih saveznika, a ni Crkva više ne strepi od crvene pošasti. Nema više ni Hitlera da se ubije, ni Mussolinija da ga se objesi. Nema više rata moj Dragane, sad je mir, iako bi on rado da neko opuca, pa makar i u zrak, ne bi li mu bilo barem malo lakše. Ubi ga ovaj mir. U ratu bi barem lakše prodavao hrvatsko domoljublje i krvavo prezanje hrvatskih branitelja, ovako. Ništa! Nema gdje.

Jebi ga Dragane, Ispade da bi bilo bolje da su hrvatska djeca u BiH umjesto velebitskog zemljopisa i slavne povijesti Hrvata učili o njemačkom Lebensraumu, ljepotama Švarcvalda i Rajne. Svakako su svi prebacili preko Lijepe naše ko da je ni nema. Ne živi se od ljepote. Pomiri se Dragane s porazom i barem jednom budi čovjek, a ne politički čmar i priznaj Hrvatima u BiH da si ih zajebo i da si znao od samog početka da ćeš ih zajebat i da ti je bilo svjejedno. Unovčio si ti njih i još bi da ih unovčiš, baš isto onako kako to srpstvo unovčava Milorad i kako Bakir unovčava bošnjaštvo. Samo je i vrapcima jasno da u tim vašim planovima i programima nema ama baš ništa veliko, ni Srbija, ni Herceg-Bosna, ni džamahirija. Vi ste obični glodari ovdašnje bijede i jada. Derikože običnih ljudi i komarci što nam decenijama sišu krv na slamku. Na kraju krajeva, vi ste pravi i istinski nacionalni izrodi i nevjernici. Jebe se vama i za Hrvate i za Srbe i za Bošnjake, i za Islam i za katoličanstvo i za pravoslavlje. VI ste zakonotvorci bosanskohercegovačkog kriminala korumpiranih sudova i posljednji i neslavni zaštitinici feudalnog nepotizma. Al ste se zajebali, jer niti jednom od vas ne pripada Bosna i Hercegovina, koliko pripada nama svima. Ne možete se više zavuči pod skutu nacije i vjere, da nam prodajete laži po cijenu propale privrede, industrije, školstva i zdravstva. I sad kad nemate više gdje da se skrijete, priređujete nam ovakve trećerazredne folklore. Sramota! Nekako ste odjednom postali napostojani, providni, malokrvni... Treperite ko sijalica pred kraj. Niste više ni kreativni. Nemate više ni ideja, ni govora, ni snage... Izgleda da kad jedan od vas trojice ode, da će i druga dvojica ubrzo za njim. Gazi vas globalni kapitalizam, a dokrajčit će vas izgleda uskoro i ova naša demokracija.

Eto, Dragane... Čovjek, ne-daj-Bože pomisli da si do Bleiburga skokno, da vidiš ima li koja parcela za tebe. Da provjeriš hoćeš li se moći i ti nekako privaliti u kategoriju nevinih žrtava, iako dobro znaš da nije kobna 1945., već obična Izborna 2018. godina. Iako znaš da ti kad odeš ići ćeš sam, a ne s narodom. Dragane odstupi zajedno s njima dvojicom, ne bi li se koja zraka sunca prosula po nama poslije ovog vašeg dvodecenijskog mraka. Ostavi bosanskohercegovačke Hrvate, katolike i Bosance više na miru. Ne kiti se nesretnim Bleiburgom i ne jedi se na partizansko groblje u Mostaru, mišu jedan krški. Preživjeli su naši i naše stoljećima i Bizant i Ugre i Germane i Veneciju i Turke i Srbe i fašiste i naciste i ustaše i partizane, i četnike i mudžahedine... zar misliš da tebe takvog neće!?

Da privedem kraju ljudski, iskreno, tebi nepoznato. Zaista bi vas bilo lijepo vidjeti iza rešetaka! I to ne u tamo nekom međunarodnom, svjetskom Hagu, s pet zvjezdica. Nego u Mostaru, Banjaluci i Sarajevu. Da vas djeci pokazujemo, kakvi ljudi ne trebaju nikad postati.