Nastaviti mrziti ili početi voljeti ?

Ovaj tekst pišem zbog svih mladih koji se još uvijek nisu snašli u ovom društvu, zbog onih koji još uvijek ne znaju u šta smo i u kakva govna upali.  Od oktobra prošle godine s tugom gledam šta se radi... Analizirajući dnevno-političku situaciju zamišljam jednog mladića iz Srednje Bosne između 16 – 25 godina kako sjedi za računarom čitajući objave fcb. prijatelja pitajući se šta je cool, koga više da mrzi, Srbe, Hrvate il' "Židove"?
Srbe jer su "svi" četnici, Hrvate jer su "svi" ustaše ili "Židove" jer ubijaju djecu tamo negdje u dalekoj Gazi!? Nije mu lako jer poznaje neke od tih Srba, Hrvata i Jevreja. Ima ih čak i u porodicama ljudi oko sebe.
U Bosni je to izmješano tako da stvarno nije lako. Konta dečko, a kad vidi da ne ide onda pokuša suprotno. Koga više da voli, Arape, Turke il' ISIL-ovce!? Nijednog u životu nije sreo i sve što o njima zna je to da su u trendu od kojeg se nastoji napravit' brend. Nije mu jednostavno!? Sinoć, gledajući neki film učini mi se interesantnom jedna rečenica koju izgovori detektivka koja ju je čula dok je radila u porocima, a koja glasi: "Prostitutka kad pođe svršavat ostavlja svoju stalnu mušteriju!". Dragi dečko ostavi se i ti trenda, brenda i komentara jer ni "tvoji roditelji" u tvojim godinama nisu znali. I ne znajući zašto poklali su se k'o najveći divljaci 20 stoljeća. Kad su svi ti Srbi, Hrvati i Bošnjaci napokon shvatili da se ne mogu "međusobno istrijebit" bilo je kasno da “prostitutka ostavi stalnu mušteriju” jer je počela svršavat s njim... Sad se kaju al je kasno. Poslije jebanja nema kajanja.
Vidiš sinko, nikad mi ne bi palo na pamet da shvatim “zdravo za gotovo” jednu rečenicu koju propagira Islamska omladina iz Cazina veličajući zloglasnog Adolfa Hitlera, opravdavajući time masovno istrebljenje jednog naroda. Rečenicu kojoj je jedan poznati kolumnista posvetio cijelu kolumnu s kojom se apsolutno slažem. Već dva desetljeća baš po uzoru na Jevreje prikazuju nam Bošnjački narod kao žrtvu, očekuju rezoluciju o negiranju genocida, a svojim postupcima i sami ga negiraju. Negirajući zlo koje je zadesilo Jevreje u drugom svjetskom ratu negiraju i zlo koje nas je zadesilo u proteklom. Od oktobra prošle godine s tugom gledam šta se radi. Ja sam u godinama, kada se kaže, neću ja dugo. Vi ste ti koji ćete morati nosit’ sa smradom govana u koja su vas uvalili stariji kao i sa sopstvenim koja upravo kakate. Ostavite se nacionalizma, šovinizma i fašizima i okrenite se oko sebe, pogledajte na ulici sve te prolaznike. Piše li im na čelu koje su nacionalnosti? Na zgodnoj djevojci šta prvo primjetiš? Ime, prezime ili dupe, grudi, struk, oči, osmjeh?

Nemoj mi samo reći da je to ime...

Na cijeloj zemaljskoj kugli padala su carstva zbog žena, glave su se gubile zbog žena, samo kod nas bi se gubile i dalje zbog imena. Kad već nemate, ne tražite posao ili ne volite radit’, vodite ljubav, a ne rat. Kad dođe vrijeme i kad vas vaši “pogrešno izabrani” gurnu u njeg' ratovat ćete vi htjeli ili ne.

Možda ste čuli kako neki ljudi nisu ponosni na domovinu!? Ratovali su za državu u kojoj se srame reći da su ratovali jer ih je zanemarila. Ne znam tačno koliki je taj broj, ali broj od 1.026 je broj onih koji su počinili samoubistva samo u Federaciji BiH. Posttraumatski stresni poremećaj, razočarenje u fašistoidno okruženje u kojem su se našli i nezaposlenost su među glavnim uzrocima zbog kojih se demobilisani borci odlučuju na samoubistvo. Kao i svugdje, nisu svi istog mišljenja, ima i onih koji su ponosni na državu u kojoj su sve strane u sukobu izjednačene i plaćene i još uvijek se plaćaju državnim novcem za protekla ubijanja u ime Boga i naroda... Na kraju, što se tiče Islamske omladine iz Cazina s početka priče, mogu reći isto ono što i neki dan podijelih svojim prijateljima. Ja sam samo jedan obični "dečko" koji je završio srednje usmjereno obrazovanje na srpsko/hrvatskom, odnosno hrvatsko/srpskom jeziku, al' razumijem ja "njih"... Razumijem ih zašto ne žive već "sužive". Da sam kojim slučajem živio u jednonacionalnoj sredini i da sam odrastao u porodici gdje se vjeri davalo više pažnje nego obrazovanju i vaspitanju možda bih i ja bio isti. Ne razumiju oni mene. I tako ne razumijeći dodaju me za fcb. prijatelja na osnovu imena, a kad shvate da ja živim a ne "suživim" kažu mi kako nevaljam. Tako doživih i da mi jedna psihologinja iz dijaspore kaže kako ona nema anamo "onih" ni u telefonskom imeniku. Obrazovana žena, nema šta. Pored tako obrazovanih, mi neobrazovani nemamo šta tražit' ni ovdje ni u dijaspori. Razumijem ja "njih", ne razumiju "oni" mene. Za vas djeco, ne znam. Ne znam da li ćete me razumjeti.