Neko razmišlja guzicom, a neko srcem
Već trideset godina pokušavam razumjeti one koji urade nešto što se ne slaže sa mojim mišljenjem. I dobro to je njegov stav i nek uradi kako hoće. Davno, kada sam kao jedan od onih koji su učestvovali u ratu tako što sam se sakrivao po rovovima imao priliku preživjeti, najveća blamaža tj. najružniji osjećaji su proizvodili priče, poruke i slike onih koji su zemlju u kojoj ja živim i borio sam se, pobjegli, ostavili najčešće sve ono što je sveto, ono što je drago i bitno u životu.
Opravdanja su im najčešće da su to uradili zbog djece zbog toga što to nije njihov rat to što su oni pacifisti. Gluposti i to redom gluposti. Oni su ove prostore napustili samo i jedni zbog svoje guzice. Njihov politički stav je da je njihhova guzica bezbijedna i sigurna i da je ona što veća i što masnija. To je njihov politički stav. Ali, danas me iritira njihov stav da se još uvijek, iako žive i razvijaju tamo neke druge meridijane, žele indntifikovati kao moji domaći komšije susjedi sugradjani prijatelji. gluposti. Nismo se vidjeli vise od dvadeset godina. Oni nemaju pojama kakvim mi životima živimo. Njihova veza sa ovom zemljom je samo u vrijeme sahrana i to njihovih najbližih ako uopšte dodju na sahranu. Žele ili hoće nemam pojma, da ih zovemo "našim". Koji je razlog za to nije mi jasno. Počeli su zaboravljati padeže, već dugo se ne sjećaju imena školskih prijatelja, ali bi oni da budu "naši". Neće moći. Niti su naši niti smo mi njihovi.
Na groblju kako ovdje kod mene tako i u tamo nekim zemljama gdje su oni, isti je običaj. poslije dvadesset pet godina ako ne platiš takse koje treb a platiti oni grobove poravnaju. Tako bi trebalo i sa ovim koji bi željeli da su naši.. Moraju znati da oni nisu mislili na nas da i mi njih već dugo dugo ne mislimo na njih. Niti nam trebaju niti znaju kako će nam pomoći. Njima njihovi Mercedesi i krajsleri, a meni moje bosansko blato. Kakvo je daje moje je sa svim i dobrim i lošim. Boga vam ne pomažite mi ne računam na vas. Bilo bi pošteno da dodjete u BiH najbližu ambasadu i vratite pasoš. Vama je guzica napravilia politički cilj. A ja još uvijek razmišljam mozgom i srcem.
Opravdanja su im najčešće da su to uradili zbog djece zbog toga što to nije njihov rat to što su oni pacifisti. Gluposti i to redom gluposti. Oni su ove prostore napustili samo i jedni zbog svoje guzice. Njihov politički stav je da je njihhova guzica bezbijedna i sigurna i da je ona što veća i što masnija. To je njihov politički stav. Ali, danas me iritira njihov stav da se još uvijek, iako žive i razvijaju tamo neke druge meridijane, žele indntifikovati kao moji domaći komšije susjedi sugradjani prijatelji. gluposti. Nismo se vidjeli vise od dvadeset godina. Oni nemaju pojama kakvim mi životima živimo. Njihova veza sa ovom zemljom je samo u vrijeme sahrana i to njihovih najbližih ako uopšte dodju na sahranu. Žele ili hoće nemam pojma, da ih zovemo "našim". Koji je razlog za to nije mi jasno. Počeli su zaboravljati padeže, već dugo se ne sjećaju imena školskih prijatelja, ali bi oni da budu "naši". Neće moći. Niti su naši niti smo mi njihovi.
Na groblju kako ovdje kod mene tako i u tamo nekim zemljama gdje su oni, isti je običaj. poslije dvadesset pet godina ako ne platiš takse koje treb a platiti oni grobove poravnaju. Tako bi trebalo i sa ovim koji bi željeli da su naši.. Moraju znati da oni nisu mislili na nas da i mi njih već dugo dugo ne mislimo na njih. Niti nam trebaju niti znaju kako će nam pomoći. Njima njihovi Mercedesi i krajsleri, a meni moje bosansko blato. Kakvo je daje moje je sa svim i dobrim i lošim. Boga vam ne pomažite mi ne računam na vas. Bilo bi pošteno da dodjete u BiH najbližu ambasadu i vratite pasoš. Vama je guzica napravilia politički cilj. A ja još uvijek razmišljam mozgom i srcem.
Primjedbe
Objavi komentar