Šikaniranje seljaka od gradskih kokuza

Kada mi neko spomene lijene seljake koji ne žele da rade na zemlji, meni hoće nešto biti. Nije mi jasno da to govore upravo oni koji jedu salamu koja je jeftinija od komada mesa, to govore oni koji piju bistri sok od jabuke, to govore oni koji neznaju kakav je zapravo okus prave jabuke kruške ili nekog drugog voća.
Danas se nalazimo u situaciji da vrlo često djeca u školama kažu da u tržnim centrima dobija se mlijeko i jaja i da rastu jabuke. Ne znaju djeca prirodan proces proizvodnje hrane. Želim reći da mnogo onih koji će pročitati ovaj blog su ljudi koji kada odu na pijacu traže jeftinije proizvode. Niko od njih ili malo njih traži kvalitetne proizvode.
Nekoliko pitanja ću vas pitati.
Znate li koliko  mlijeka je potrebno da bi se napravio mladi kravlji sir?
ili
Koliko mlijeka je potrebno da bi se napravio ovčiji sir?
 ili
Možda koziji sir?
daću vam odgovor jer to govori o cijenama na pijaci.
Cijena kravljeg mlijeka je oko 0,56 KM za proizvodnju kilograma sira potrebno je oko 3 litre mlijeka. Potrebno je još malo sirila i eto ga mladi sir.
Za mladi kozji sir potrebno je sedam litara mlijeka njegova cijena je otprilike preko 2 KM dakle mladi kozji sir bi morao biti makar 14 KM.
Ovčiji sir je nešto za što je potrebno oko 5 litara mlijeka i ..... za kilogram je potrebno pet šest litara i zato je kilogram oko 10 KM.
Uvredljiva je situacija kada kupac kozijeg sira pita na cijenu od 14 KM možel ga dobiti za cijenu od 4 KM koliko košta kravlji sir.
Naravno to pitaju bezobraznici, a ne mušterije koje se razumiju šta kupuju.
primjer dva
kupus.
Ubrzo će sezona u srednjoj Bosni poznat je Bijeljinski kupus, u Mostaru to je opet Vakufski.
U bijeljini poslije žita urede se njive i posadi se kupus i u jesen prodaje za kišeljenje. Naravno da vreća od 13 do 15 kg može se kupiti u Zenici za 3 KM, ali u Mostaru taj Vakufski koji je zbog nadmorske visine samo jedna žetva sa njive nemože biti jeftiniji  od sedam KM.
Ispada da će zimus kiseli kupus u Mostaru biti skuplji nego u Zenici. ali takva je situacija. Riješio bi se taj problem kada bi bijeljinski kupus otišao u Mostar, a vakufljanima omogućio da zaradjuju sa nečim drugim, npr. mrkva.

Da ne spominjem voće. Snažna kampanja u susjednoj Srbije dovela situaciju do besmisla, to je da je jabuka u Srbiji može nabaviti po cijeni od 12 pf. Što će reći da narednih godina niko u regionu ne treba gajiti jabuku, jer je ima u Srbiji. U BiH je agresivna politika formiranja zasada malina. Intenzivna proizvodnja traži nove njive i novu radnu snagu. I to je dobro.  Šta radi politika. Kao i uvijek ništa. Maline mogu prosječnom domaćinstuvu obezbijediti pristojne zarade, a biće vremena i za druge poljoprivredne radove. Sve u svemu bitno je samo u glavama mladih ljudi  da odluče da li će raditi za vlasnika firme ili će raditi na očevini ili djedovini i koliko bude radio toliko će i zaraditi. U toj odluci ima utjecaja i činjenica da kod poljoprivrede naravno da je njegov rizik ali je i njegova zarada. Pa ko voli nek izvoli put je težak ali je isplativ. Kratkoročno ne sigurno, Oni koji žele brzu zaradu lakše im je platiti takse za pasoš i ispaliti se na zapad, a oni koji  žele biti ipak svoji gazde oni će se upustiti u avanturu koja se zove poljoprivreda i juriš. Trebali spominjati religiju i reći da su u svim religijama na svijetu blagoslovljeni ljudi koji proizvode hranu. Puno više od onih koji rade neke druge poslove ipak je proizvodnja hrane prvi posao na planeti.