Ko nije čitao Alan Forda nek ne čita i ovaj tekst

Nekoć popularan u nas strip ''Alan Ford'', vjerovatno ne bi doživio popularnost da ga se i doslovno prevodilo ''po naški'' prema originalnom tekstu... Struka i čitaoci tvrde da je devedeset posto popularnosti bilo zbog ''iskričavog'' prijevoda pokojnog Nenada Brixija, koji je umio ''pogoditi'' prave riječi! http://www.frontal.ba/.../vjecna-slava-stripa-alan-ford

U Beogradu je jedno vreme davana pozorišna predstava Alan ford i glumci su morali govoriti (morali da govore) purgerskim slengom jer drugačije publika ne bi razumela. .... Ali zamislite Balade Petrice Kerempuha prevedene na srpski,.......... Ili Andrićevu "Ćupriju" na hrvatskom.... Njegova posebnost i jeste u naraciji na jednom narečju (ekavski) a upravnom govoru junaka na drugom (ijekavski).. Tako čitalac može s jedne strane zadržati objektivnost naratora ali i poistovetiti se se sa junacima.sa druge..I to se tako neprimetno uvuče u kožu čitaoca da većina čitajući prvi put to delo i ne primeti zajeb............. Da li će se naći budala da uskrati taj doživljaj budućim naraštajima Bosanaca i Hrvata?.Nadam se da neće.... Kao vrhunac gluposti nedavno sam čuo da nameravaju Njegošev "Gorski vijenac" prevesti na crnogorski jezik !!!!! 

Dok u samoj Srbiji tvrde da je ''Gorski vijenac'' - NAJBOLJA SRPSKA KNJIGA! U cjelokupnim Njegoševim djelima ne postoji nijedna rečenica gdje bi on govorio da nije Srbin; dok suprotnih mjesta ima napretek! Svako iole obrazovan zna da je Njegoš pisao i mislio o cijelom južnoslavenskom rodu (u ondašnjem smislu riječi) kao jedinstvenom biću usred njegove političke razdrobljenosti i porobljenosti. I srpstvo i crnogorstvo i bosanstvo i hrvatsvo za njega je značilo - slobodarstvo; još više - čovještvo. Njegovo najveće zavještanje je upravo etičko: ''Što je čovek? a mora biti čovjek!'' A mi ovdje ''dokonjačimo'' i mudroserimo sporeći i oko svega onoga što je svakom našem čovjeku bilo i ostalo odavno jasno! Problem pravi politika koja od nas ne želi duboke mislioce, već - poslušnike! I najljepše bajke, uplitanjem politike, mogu da zazvuče kao babaroge kojima se straše dječica. Kao društvo bismo se trebali odlučno tome suprostaviti, jer postoje mnoge krupne i temeljne istine u istoriji naroda sa ovoga tla, često krvlju plaćena i zapečaćena, koja se nikako ne smiju olako potezati niti njima poigravati! Treba čitati knjige, a ne pisati izjave! Pozabaviti se naukom, a ne ''utiscima'' i ''svađama'' ko je bio prije i čije je pravo preče; ko će da vlada i kako će (ovo) da se zove!

A Gorski Vijenac nije najbolja srpska knjiga jer ima i boljih. Ali je svakako jako dobra. Da li je srpska? Moram da kažem: Da, JESTE!!!!, I srpska je. Ali je i crnogorska i hercegovačka i kao što ti reče južnoslovenska....... Da li bih ja trebao da se složim da mi Njegoš ili Mak Dizdar ili Ivan Mažuranić budu strani književnici? Ima onaj divan negromant iz ''Dundo Maroje'', Marina Držića; ono kada sanja idealnu zemlju budućnosti: ''...Tuj ne ima imeno moje i tvoje, ma je sve općeno od svijeh i svak je gospodar od svega. A ljudi koji te strane uživaju, ljudi su blazi, ljudi su tihi, ljudi premudri...'' Šta rađa u nas nasilje? SAMOISTICANJE! Tvrdnje ko si, šta si, odakle si... To kod drugih ''zazvuči'' kao nešto čemu se treba odlučno suprostaviti! Svako pomisli da se taj koji sebe zazove želi im nametnuti kao ''glavni'', kao ''Jedini'', kao ''Neprikosnoveni''!