NEZAVISNI

Svojevremeno sam u jednoj izvrsnoj knjizi koju je napisao Alija Lakišić, a zove se bosanski kuhar pronašao toliko onog što smatram prirodnim kada je hrana, pripremanje hrane i uživanje u njoj u pitanju. Naravno, da znam da postoje različite kulture i različite navike ali je Alija pričao o jednoj sasvim nepoznatoj stvari a to je nacionalnim kuhinjama evrope. Ja ću ga pokušati parafrazirati jer je čovjek zaista napravio dobru knjigu pa je spomenuo svima poznatu francusku kuhinju, naravno i Švedski sto ali pored bezličnih kultura ishrane poput engleske i njihovog doručka, njemačke i njihovih kobasica u kupusu, talijanske koja je puna varijacija na temu tjestenina ipak se zadržao na bosanskom načinu iznošenja hrane na sto. Da ne bih gubio vrijeme prostor i pažnju vas čitalaca ja ću to ispričati onako na brzaka. Helem, francuska kuhinja je kad zasjedneš za sto i onda ti donose, svega po malo i to traje beskonačno, Švedski sto je ono kada je sve poredano na sto i ti uzmeš šta ti odgovara....

Sasvim slučajno upoznat sam sa jednim predmetom pred invalidskom komisijom. Naime, radi se o čovjeku koji je čitav život imao problema sa sluhom. Jednostavno to je tako. I sad pod stare dane jer je blizu 60 godina vodi bitku sa zdravljem. Ajde što je nezaposlen i ima dvije kćerke, ajde što se brine i o unuku, ali njegov pravi problem je zapravo komisija za ocjenu zdravlja i njegovog oštečenja. Snalazi se čovjek onako kako  može radi tamo gdje ga pozovu i već je odustao da će regularno dobiti posao. A premlad je za penzije. Prije šest godina imao je Čovjek operacuju na uhu. I konstatovano mu oštećenje sluha od 90 procenata. Isti procenat je dobio i četiri godine kasnije jer je sluh sve slabiji. Da bi neki dan dobio ocjenu i mišljenje da je invalid 70 procenata. Što će reći da mu se zdravstveno stanje popravilo. Što je naravno nemoguće. Kulminacija ovakvog jednog nalaza i mišljenja je da mu je ljekar specijalista medicine rada rekao da mu ne treba ortopedsko pomagalo. Zaboravio ...

Šta je to pismenost, pitanje koje se postavlja samo po sebi. Šta tamo negdje se želi tretirati kao pismenost ili kako će neki lokalni političar to vidjeti i na kraju kako to vidi jedan pijačar koji živi od prodaje voća i povrća na pijaci.Medjunarodni stratezi če razmišljati o račuanrskom opismenjavanju, lokalni političari neće razmišljati  o tome, a onaj sa pijace, eee njegovo poimanje pismenosti je kupi jeftino prodaj skupo. Naravno da u odgovoru na gore spomenuto pitanje ima jedna činjenica a to je prirodna smjena generacija. Ipak bih se ja  u ovom tekstu bavio nekim banalinim temama "trivijalnim stvarima" kojeg nisu dostojni "velikih" političara. Zašto bi se oni bavili ovim temama? Potrebno je osigurati kontinuirani rad i sistemski  (su) financiranje pomoćnika u nastavi za djecu s teškoćama u razvoju, te da se nastavnici trebaju dodatno educirati za prepoznavanje njihovih potreba, kao i za rad s djecom s problemima u ponašanju. Zadnjih godina suočavam...

Kada počenem pisati tekst za ovaj blog teško mi je biti pozitivno raspoložen prema dešavanjima oko mene i pokušajima normalizacije života od strane političkih predstavnika. Kritikuju me kažu da nisam objektivan. Može biti. Ali, zavisi prema kojem vremenu se postavljaju mjerila. Tj. Da li gledam život zadnjih dvadesetak godina ili posmatram život onoliko koliko se sjećam i onoliko koliko znam da pročitam i zaključim. Za danas želim pričati o bogatim i siromašnim u mom gradu Zenica. Ne nemam namjeru pričati o novokomponovanim bogatim, ali imam namjeru pričati o pravim bogatim u ovom gradu. Kao prvo to je Alba. Njemačka firma koja se bavi prikupljanjem smeća. Onog smeća kojeg proizvodi grad Zenica i njegovi gradjani bez zaposlenja i novaca u džepu. Tamo gdje je Alba naučila taj posao, a to je u Njemačkoj smeće se prikuplja u za to posebno odredjene vreće i naravno odvoz smeća koje se može reciklirati se ne naplaćuje samo ono što se ne može reciklirati Alba naplaćuje odvoz. U Zeni...

Konstitutivni narodi i njihovi politički predstavnici pogrešnom politikom dugoročno uništavaju BiH. Nije bitno koji nacionalisti. Sve tri nacionalističke grupacije formirane u političke partije zajedničkim snagama uništavaju BiH. Kako? Vrlo jednostavno! Neuspostavljanjem normalnog sistema života u BiH, ne obezbijedjivanjem normalnih uslova za život i rad mladih ljudi. Dovodi se do sasvim jednostavne stvari , ...... mladi ljudi napuštaju BiH. Zemlja staraca i starica nije pretpostavka nego izvjesnost jer ovom politikom kojom mlade ljude tjeraju odavde vrlo brzo ćemo ostati bez temelja. Bez genetskog materijala, bez djece i unučadi. Svake godine Bosnu i Hercegovinu napusti 80.000 ljudi. Sasvim logično razmišljanje je da su to mladi ljudi u naponu snage spremni za novi život. Ne bih u ovom tekstu da pričam o gubitku ove zemlje time što mlade ljude školuje prema svojim potrebama, mada današnja politika nema nikakve potrebe. Ne želim pričati o potencijalima države koje trenutn...

Svake godine svjetski mediji na dan 11.09. pričaju o napadu na velike tornjeve. Svi pričaju o četiri aviona i o tornjevima. Pričaju o 3.000 ljudi koji su poginuli. Uz sve počasti za poginule želim pričati o američkom licemjerstvu i nemanju objektivne mjere prema žrtvama. Amerika je zemlja koja nikada nije bila u ratu. Amerika je zemlja koja nema pojma šta je to kada pogine 3.000 ljudi.  Amerika je zemlja koja nema pojma šta je nemati. Amerika je bila šokirana šta im se desilo. Ja znam kako je kada rat traje preko četiri godine. Znam kako je kada pogine 30.000 ljudi. Znam kako je nemati jesti. Znam kako je kada u humanitarnoj pomoći stiže oružje. Znam kako je kada pred dolazak novog kontigenta hrane i cigara, racije policije isprazne grad i preko noći dignu cijenu za cigarete i hranu. Amerikanci pojma nemaju. Kako je kada milion mojih sunarodnjaka zbog njihove agresivne politike živi sada negdje po svijetu. Kako je kada agresivna politika Amerike zaustavi rat u BiH i napravi...

Isprovociran komentarima na fb zelio sam reći nešto o često spominjanoj uličarskoj poslovici „dok je ovaca biće vune“. Moželi se ovako nešto koristiti za radnike koji rade za mizernu novcanu naknadu. Ne želim je nazvati plata jer to obično nije adekvatna količina novca za uloženi rad. Na tržištu rada postoji razlika izmedju ponude rada i ponude radne snage. Previse je radne snage a premalo posla. Poslodavci, biznismeni zloupotrebljavaju tu poziciju tako što dnevnicu skidaju do smiješnih cifri. Pošto država ne funkcioniše na pravi način isti ti nazovi biznismeni ne plaćaju poreze i ostale nadležnosti koje su dužni plaćati. Zaposlenik tek kada se posvadja sa poslodavcom ili treba ići u penziju sazna da mu nije uplaćen penzioni period prije dvadesetak godina. I šta onda. Zaposlenici ili po starom radnici su obični mali ljudi koji se razumiju u onaj posao kooji rade za koji su se zaposlili. Njih niti interesuje politika niti pravo niti biznis, on želi da mu se plati za ono za što...