Postovi

Čovićev Bleiburg ili Politički skok u ambis

Slika
Nema ovdje ništa senzacionalno. Samo vikend vijest koju će prežvakivat naši poltronskii i stranački mediji. Nastavlja se učmali folklor bosanskohercegovačke političke elite, kao i uvjek na dugoročnu štetu stanovnika Bosne i Hercegovine, a i šire Regije i to sve po već toliko providnom i izlizanom planu i programu Vlasti BiH. Odsustvo mozga stanovništva i upotrebe istog svakako je neminovni rezultat takvih godišnjih planova, baš kao i još uvjek svježe otvaranje vrata svima koje žele da odu, da se izbave, da se spasu od njih i onoga što oni predstavljaju i godinama prodaju. A šta nam to prodaju godinama? Prodaju nam ublehe, toliko jeftine da je jeftinije teško i pronaći. Dodiku je bila ta neka dama iz Rusije, zatresla se Banjaluka medijski na jedan i po dan. Pretpostavlljam da je i ta dama sama četverorazredna figura na nivou same „države“ Republike Srpske, ali eto. Puhnula je i ona u žar, da se ne ugasi sam od sebe. Velikosrbi eto ipak trebaju da joj se okrenu i da zaplješću, pa...

Adio pameti i Ave Sclave

Slika
Turci nikada nisu zaboravili Mustafu Kemala-pašu Ataturka, kao svoga oca nacije, dok su Jugoslaveni zaboravili i riječi i djela Josipa Broza Tita. Ne samo da su zaboravili tog Tita, nego sa zaboravili i ko su! Rasuli su se u pomami minornih narodnih utopija i prenapuhanih mitomanskih prednacionalnih identiteta i uronili duboko u historijsku jamu neo-klero-fašizma i ksenofobnih seoskih neonacionalizama. U potrazi za zamjenom očeva naroda, prekopali su kilometre historiografije ne bi li pronašli nekoga ili nešto, što će zamijeniti ulogu i lik Tita, a ponajviše njagov značaj. I koga su vrli tragači pronašli!? Poluuspješne i nerealizovane karaktere. Neki pripadaju dalekoj prošlosti, a neke su stvorili u prošlosti veoma bliskoj sadašnjosti. Izaberite koga god želite i usporedite ih sa Titom? Čini mi se da svi zajedno, sve i da jesu bili sposobni (a nisu!) ne bi mogli stvoriti ni pola onoga što je Tito stvorio. Kako uopšte i na kojim premisama uspoređivati s Titovim značajem, jednog pu...

Kao portparol 32. vijećnika bio sam prisutan podjeli gradjanske nagrade "Opstanak u BiH" .....

Slika
32. vijećnik je odlučio konstituisati nagradu „Opstanak u BiH“ i ove godine je podijeliti onim za koje je on procijenio da su je i zaslužili. Naravno da se 32. Vijećnik ne slaže sa podjelom nagrada koje se dešavaju pod kontrolom političkih partija i bez obzira na uloženu energiju i neophodnost akcije koju jedan čovjek radi, osnovni uslov da se dobije nagrada je pripadnost političkom pravcu na vlasti. Prizemni trendovi nisu svojstveni 32. Vijećniku koji smatra da treba nagraditi rad i želju pojedinca kao i aktivnost za koju kabineti nemaju vremena. Pa tako na prvi dan proljeća ove godine 32. Vijećnik dodjeljuje nagradu „Opstanak u BiH“ slijedećim pojedincima, a osnovni kriterij je bio taj da ih je sam 32. Vijećnik upoznao i vidio čime se bave. 1.        Akif Smajlović Nagradu je dobio za svoj gradjanski aktivizam posebno se zalažući za zdravu prirodu sredinu. Iza njega su kao ostvareni projekti samo neki i to: ekološka grupa   Otpor, Park prirode ...

Tamo negdje nekad, nikad ovdje sad…

Slika
Negdje tamo iza 7 gora, iza 7 mora iza 7 nečega... Negdje tamo u Skandinaviji, negdje u Japanu, negdje... Uvjek TAMO NEGDJE ljepše i kvalitetnije zvuči, nego OVDJE! Ovdje tonemo u historiju/istoriju/povijest, vraćamo sumanuto vremena unatrag. Tabirimo kukavno zrnje naše prošlosti, naših labavih korijena, diskutabilnih kolektivnih identiteta ogledajući sopstvenost u drugome. Pošto nas realno nema nigdje ni na mapi, postajmo to kukavno zrnje naše sadašnjosti, naše neperspektivnosti, našeg utopljenog individualizma u prezasićenoj sopstvenosti. Kolektivizam i identitet prodajemo kao dionice na burzi, pri navali egzistencije. Svijamo se u svoje sopstveno grobno mjesto, tiše dišemo i jedva da šta izsutimo. Šutimo!!! Prestajemo biti ljudi da bismo postali vijest i 5ominutna senzacija cijelodnevne zabave narodnih masa. A i ta narodna masa, kao i uvjek, čezne mahom samo za viješću zabave i raznonode, za crnim humorom, sarkazmom i kojekakvom ciničnom perverzijom. I kao takvima jedinu ...

Naši borci, naša policija i sistemska fukara

Slika
Ovdje postoji Vlast koja ne obezbjeđuje vladavinu ljudskih prava (prava djece, radnika, penzionera, invalida, boraca...), postoji policija kojoj je jedan od osnovnih zadataka da obezbjedi javni red i mir, što bi samo po sebi bilo sasvim uredu, da je taj sistem obezbijedio temelje za javi red i mir Zakonima koji garatuju, poštuju i uvažavaju temeljna ljudska prava, ali nije, niti pokazuje bilo kakve namjere da napravi bilo kakav progres po tom pitanju! To se onda može nazvati odsustvo sistema, a ne sistem, a vlast koja za isključive lične interese održava to odsustvo sistema nije vlast, nego obična korumpirana fukara... U tom odsustvu sistema i takvoj vladavini nepravde, policiju angažuje ta obična korumpirana fukara koja voli sopstveni osjaćaj i slast vlasti, a nema odgovornosti ni sluha prema građanima i njihovim esencijanim potrebama i pravima. Ta ista korumpirana fukara decenijama zapošljava u policijskim službama stranački podobne elemente i samoj policiji oduzima prava i moć ...

Ima li ko šta da doda!?

Slika
Rodni list je nevažan u odnosu na potvrdu mjesta boravka tj. mjesta gdje se plaćaju porezi i računi. Pojam domovine/otadžbine je također u potpunosti nebitan. Rodni kraj, porijeklo, rod, maternji jezik u ovakom obliku kapitalizma ne znače ništa. Jedino je bitno koliko imaš snage da te se uzjaše u odnosu na mozak koji ne koristiš. Plata, bankovni račun i krediti ne razvrstavaju ljude ni po nacionalnoj, ni po religijskoj, ni po bilo kakvoj sličnoj osnovi nazovi-identiteta, već isključivo po prihodima i rashodima. Ni nacionalna pripadnost, ni religijska zajednica ne plaćaju mjesečne račune pojedinca. Ti isti rashodi, računi i cijene proizvoda svakih nekoliko mjeseci se povećavaju, a mjesečna zarada ostaje ista (ukoliko imate "sreće"!). Opadanje platežne mogućnosti postaje sušta realnost i okaraktriše se kao egistencija u opadanju. Egzistencija bi trebala predstavljat "življenje", a to "življenje" u suštini je samo puko preživljavanje. Neko je u bankarsk...

9. januar: Dan za medije

Slika
Prođe i ove godine 9. januar Dan Republike Srpske, Dan manjeg entiteta, ili kako ga sve već ne nazivamo. Odličan povod da se poslije novogodišnjih okupljnje, praznika, slavlja, pijanki i duhovnog opuštanja, opet manipulativno zategnu svima poznate i dobrano prehrđale nacionalističke strune naših političkih elita. Prošeta predsjednik bijelom linijom banjalučkoga asfalta i zakitiše ga mikrofonima sa svih strana. Čeka obezglavljeni, jadni i bijedni narod šta će izać iz njegovih usta... Kao da će nekom sunce zasjat, a nekom mrkli mrak na oći pasti zbog njegovih izjava. Zaigrani podmladak mu stranke kaže osmislio i podijelio prve pasoše Republike Srpske... Gdje li će!? Dokle će!? Sveopšti karneval vanpameti, za koji su ipak potrošene pare... Kojih za narod nema. Razmišljam malo o toj paradi svesrpskog ponosa na ulicama Banja Luke... Nije mi ni smiješna, nego otužna i žalosna. Da ne kažem, nekako – lažna! Pa zar ratni huškači i velikosrbi nisu planirali povući svoju državnu zapadnu gr...