NEZAVISNI

32. vijećnik je odlučio konstituisati nagradu „Opstanak u BiH“ i ove godine je podijeliti onim za koje je on procijenio da su je i zaslužili. Naravno da se 32. Vijećnik ne slaže sa podjelom nagrada koje se dešavaju pod kontrolom političkih partija i bez obzira na uloženu energiju i neophodnost akcije koju jedan čovjek radi, osnovni uslov da se dobije nagrada je pripadnost političkom pravcu na vlasti. Prizemni trendovi nisu svojstveni 32. Vijećniku koji smatra da treba nagraditi rad i želju pojedinca kao i aktivnost za koju kabineti nemaju vremena. Pa tako na prvi dan proljeća ove godine 32. Vijećnik dodjeljuje nagradu „Opstanak u BiH“ slijedećim pojedincima, a osnovni kriterij je bio taj da ih je sam 32. Vijećnik upoznao i vidio čime se bave. 1.        Akif Smajlović Nagradu je dobio za svoj gradjanski aktivizam posebno se zalažući za zdravu prirodu sredinu. Iza njega su kao ostvareni projekti samo neki i to: ekološka grupa   Otpor, Park prirode ...

Negdje tamo iza 7 gora, iza 7 mora iza 7 nečega... Negdje tamo u Skandinaviji, negdje u Japanu, negdje... Uvjek TAMO NEGDJE ljepše i kvalitetnije zvuči, nego OVDJE! Ovdje tonemo u historiju/istoriju/povijest, vraćamo sumanuto vremena unatrag. Tabirimo kukavno zrnje naše prošlosti, naših labavih korijena, diskutabilnih kolektivnih identiteta ogledajući sopstvenost u drugome. Pošto nas realno nema nigdje ni na mapi, postajmo to kukavno zrnje naše sadašnjosti, naše neperspektivnosti, našeg utopljenog individualizma u prezasićenoj sopstvenosti. Kolektivizam i identitet prodajemo kao dionice na burzi, pri navali egzistencije. Svijamo se u svoje sopstveno grobno mjesto, tiše dišemo i jedva da šta izsutimo. Šutimo!!! Prestajemo biti ljudi da bismo postali vijest i 5ominutna senzacija cijelodnevne zabave narodnih masa. A i ta narodna masa, kao i uvjek, čezne mahom samo za viješću zabave i raznonode, za crnim humorom, sarkazmom i kojekakvom ciničnom perverzijom. I kao takvima jedinu ...

Ovdje postoji Vlast koja ne obezbjeđuje vladavinu ljudskih prava (prava djece, radnika, penzionera, invalida, boraca...), postoji policija kojoj je jedan od osnovnih zadataka da obezbjedi javni red i mir, što bi samo po sebi bilo sasvim uredu, da je taj sistem obezbijedio temelje za javi red i mir Zakonima koji garatuju, poštuju i uvažavaju temeljna ljudska prava, ali nije, niti pokazuje bilo kakve namjere da napravi bilo kakav progres po tom pitanju! To se onda može nazvati odsustvo sistema, a ne sistem, a vlast koja za isključive lične interese održava to odsustvo sistema nije vlast, nego obična korumpirana fukara... U tom odsustvu sistema i takvoj vladavini nepravde, policiju angažuje ta obična korumpirana fukara koja voli sopstveni osjaćaj i slast vlasti, a nema odgovornosti ni sluha prema građanima i njihovim esencijanim potrebama i pravima. Ta ista korumpirana fukara decenijama zapošljava u policijskim službama stranački podobne elemente i samoj policiji oduzima prava i moć ...

Rodni list je nevažan u odnosu na potvrdu mjesta boravka tj. mjesta gdje se plaćaju porezi i računi. Pojam domovine/otadžbine je također u potpunosti nebitan. Rodni kraj, porijeklo, rod, maternji jezik u ovakom obliku kapitalizma ne znače ništa. Jedino je bitno koliko imaš snage da te se uzjaše u odnosu na mozak koji ne koristiš. Plata, bankovni račun i krediti ne razvrstavaju ljude ni po nacionalnoj, ni po religijskoj, ni po bilo kakvoj sličnoj osnovi nazovi-identiteta, već isključivo po prihodima i rashodima. Ni nacionalna pripadnost, ni religijska zajednica ne plaćaju mjesečne račune pojedinca. Ti isti rashodi, računi i cijene proizvoda svakih nekoliko mjeseci se povećavaju, a mjesečna zarada ostaje ista (ukoliko imate "sreće"!). Opadanje platežne mogućnosti postaje sušta realnost i okaraktriše se kao egistencija u opadanju. Egzistencija bi trebala predstavljat "življenje", a to "življenje" u suštini je samo puko preživljavanje. Neko je u bankarsk...

Prođe i ove godine 9. januar Dan Republike Srpske, Dan manjeg entiteta, ili kako ga sve već ne nazivamo. Odličan povod da se poslije novogodišnjih okupljnje, praznika, slavlja, pijanki i duhovnog opuštanja, opet manipulativno zategnu svima poznate i dobrano prehrđale nacionalističke strune naših političkih elita. Prošeta predsjednik bijelom linijom banjalučkoga asfalta i zakitiše ga mikrofonima sa svih strana. Čeka obezglavljeni, jadni i bijedni narod šta će izać iz njegovih usta... Kao da će nekom sunce zasjat, a nekom mrkli mrak na oći pasti zbog njegovih izjava. Zaigrani podmladak mu stranke kaže osmislio i podijelio prve pasoše Republike Srpske... Gdje li će!? Dokle će!? Sveopšti karneval vanpameti, za koji su ipak potrošene pare... Kojih za narod nema. Razmišljam malo o toj paradi svesrpskog ponosa na ulicama Banja Luke... Nije mi ni smiješna, nego otužna i žalosna. Da ne kažem, nekako – lažna! Pa zar ratni huškači i velikosrbi nisu planirali povući svoju državnu zapadnu gr...

Godne prolaze. Više ni ne pitaju „Mogu li!?“, samo prođu. Čekanje se nastavlja. Nervoza potvrđuje da je organizam živ. Iscrljen, ali ipak živi. Sjedim i razmišljam i bolna pitanja mozga se stresu u svrbež ovih deset vrhova prstiju. Pitam se koliko je od mojih prijatelja na fejsbuku sa ratnom prošlošću i to ne običnom, vojnom, već onom najgorom mogućom vojnom. Koliko je njih pucalo u druge vojnike? Takvih znam da ima podosta. Koliko je njih pijanih i nadrogiranih ispaljivalo granate na civilne ciljeve? Da li se među njima slučajno krije neki zločinac? Onaj monstrum nojgori. Onaj koji je bezpogovorno izvršavao naređenja ili je saminicijativno hrlio da ubija razoružane ljude, momke, dječake. Onaj koji je silovao svoje susjede ili komšinice, njihove kćerke... Pitam se. Ima li takvih da prohodaju mojim ulicom!? Mislim da ih sveukupno ima mnogo. Vjerujem da su mnogima HDZ. SDS/SNSD, SDA obezbjedile bijeg u Srbiju, Rusiju, Hrvatsku, Austriju, Australiju, Kanadu, SAD, Belgiju, Holandiju...

Govoriti o akcizama, a ne govoriti o krivcu za bezrazložno povećanje akciza je iluzorno. Gradjani BiH su za odluku da litra goriva bude i 3 KM jer bi time za kratko vrijeme napravila se putna komunikacija i uspostavili uslovi za ubrzani razvoj ove zemlje. Ali postoji jedan bitan uslov. Gradjani vama političarima ne vjeruju. Jer do sada ste mnogo toga uradili da biste prevarili gradjane i glasače u ovoj zemlji. Nemojte nam pričati priču šta je to akciza. Gradjani su i pismeni i pametni. Političarska pamet im nije potrebna da vide i znaju da ih želite sa novim akcizama. Prevara i pokrivanje dugova i neefikasne drzavne administacije. Političari ne traže moduse ekonomske discipline nego potežu za jedinom metodom u kojoj svoj konformizam ne diraju, a neuspjeh prebacuju na gradjane.  Akcize su morale imati svoje mjesto u budzetu za narednu godinu, a ne da se donose na parlamentu kao odluka parlamenta kao da ne postoji  pravni kontinuitet i kako se nisu mogli predvidjeti ...