NIGDJE SMO, NIŠTA SMO, A I NIKAKO SMO... ALI, HVALA NA PITANJU!
Već dugo vremena nisam odlgledao bolju
reprezentativnu utakmicu od ove u Italiji. Ne pamatim kad je neka
reprezentacija ovako strastveno napadala, a kad se neka bolje sistemski
branila. Također ne pamtim kad je neka reprezentacija uspjela ovolikim
nasrtajima da odoli i odbrani svoj gol, ne sjećam se ni da je neko ovoliko
uporno napadao, a da nije uspio do kraja postići gol! Svaka čast i jednima i
drugima... Ako ovakvih utakmica bude na Svjetskom Prvenstvu u Rusiji, ovo
prvenstvo bi moglo biti baš SJAJNO!!!
Nema u Rusiji ni rastrčanih Amerikanaca,
nema ni zanepovjerovat grohnulih Holađana, nema ni šminkersko-fakinskih Talijana,
nema ni onih fanatičnih Turaka, ni uglađenih Čeha, ni nesretnih Ukrajjinaca
nema, nema ni tvrdoglavih Škota (ni upornih Iraca/ni titravih Danaca nema!),
nema ni Baleovih Velšana, nema ni prenemagača Grka, ni one bezlične Austrije
nema, nema ni ove u kvalifikacijama dobro solidne Sjeverne Irske...
A nema ni nas! Kad smo povazdan tzv.
„sreće usranih gaća“, a inače i relano smo brate intelektualno sumnjivi i
atletski balavi i itekako nedorasli ikakvom ozbiljnijem standardu modernog svjetskog
fudbala... Nema nas, nema. Kako će nas ikad i bit, kad Bosanci igraju u gotovo
svim svjetskim reprezentacijama sve od Australije do Kanade. Četiri ili tri
selektora porijeklom iz Bosne su odveli isto toliko reprezentacija na ovo
Svjetsko, a koliko li igrača igra za susjedne Srbiju i Hrvatsku sam odavno
prestao brojati. I previše! Zašto li je to tako!? Ako me neko pokuša uvjerit da
je to zbog nacionalnih emocija tih pojedinaca neka pokuša izračunat sumu svih
njihovih godišnjih primanja i neka je usporedi sa sumicama koje naša vladajuća
mafija uložila u nogomet u BiH u proteklih godinu dana... ili rashode državnog
budžeta i sve će tom nagovaraču na instant-balkanizam postat jasno! Odavno to
više nije zbog nacionalnih emocija, mada bi mi svi voljeli da je samo do te,
nama neprevaziđene nacionalne emocije. Nije. Do para je! Svaki savez koji
ulaže, kad tad mu se isplati ulaganje i tačka. Nekom prije, nekome kasnije, ali
uvjek se isplati. Zato bi zamolio naše sve-tro-nacionalističke pregače naših
kolektivno usranih gača, da malo začepe svoje usrane čmarove i ako je ikako
moguće da ni ne prde više. Previše je nama trpit 25 godina ovog seoskog i
kočijaškog kriminala u BiH. A i od nas samih mi je muka. Da ste svaku marku
koju ste dali kladionici, uplatili za reprezentaciju, mogli bi sebi klonirat
novog Ivicu Osima ili platit Vahida Halilhodžića, ali niste Bošnje, jel de!?
Zato Island jeste, kad vi niste, pa gledajmo njega na Svjetskom u Rusiji. E,
Bosno moja, j(eb)aše li te li j(eb)aše, oni koji te ovakvom sebi i zamisliše i sebi
napraviše! Da him valja.
Ma neću o nama, više! Da ne bih završio našom
ratnom i poslijeratnom nasilu nametnutom naukom prebrojavanja. U ovom slučaju
broja katoličkih naspram muslimanskih nacija i broja pravoslavnih naspram
katoličkih, pa onda i naspram muslimanskih, pa broja katoličkih i pravoslavnih
zajedno naspram muslimanskih... Pa Boga li vam j... više! Ovo je fudbal, nije
ni Božić, ni Bajram! A sve i da jeste. Sram vas više i stid bilo maloumnici. Žalostan
je ovaj naš objesni sistem, kad retardirani nazovi Bosanac navijajući za neke
temo „(pre)velike“ nacije uzaludno pokušava pronaći mali djelić sebe, svoju
krstić il svoju serđadicu. Pa ni onaj stvor iz Gospodara prstenova mu nije
ravan, kad zacvili u mraku one pećine kroz zube: „My Precious!“
Da kojim slučajem Hrvatima nema Hrvatske,
ni Srbima Srbije i oni bi „svi đuture“ navijali za gospod(ar)sku Njemačku i bRATsku
Rusiju, a Bošnje, zna se brate, za Erdoanovu bezevolutivnu Tursku, kad im već
nema Bakirove neprosperitetne Bosne. Talijani kao rezervna opcija Hrvatima su evo
otpali, kao i Srbima njihovi kilavi Grci. A i inače ovo Sveto Naše Nacionalo Trojstvo
iz tzv. Regije tzv. Zapadnoga Balkana, voli navijati i za Brazilce i za
Argentince, posebno kad igraju protiv nekoga od Nas, ali i općenito i protiv
svih drugih „slabijih“. Nije nama strano ni navijanje ni za jednu Englesku, ni za
jednu Francusku, jer... volimo ti Mi brate velike! Nadoučeni i nadoučavani smo mi
na njih. Nema tog stranog jezika da Bosanac nije na njemu zapjevao bar jednu,
tamo-njihovo-narodnu, onako, za njihovu raju i za svoju dušu, još ako plate!'
Ih!!!... Volimo ti mi i čizmu i kopačku, a od svih svjetskih čizama koje su nas
gazale i svih svjetskih uglancanih kopački ponajviše obožavamo onu njemačku! Da
se ne lažemo. Čista nam se nekako čini, kad gledamo iz ovog našeg blata i iz
ove naše perspektive, a i dresovi. Bijeli brate!!! A znaju vala i odigrat, a da
ih ni neuprljaju. Igraju do zadnje sekunde, a i kad ispadnu, ispadnu opet
nekako kao gospoda(ri). Mi volimo da velikii gaze „male“ da bi i mi onda mogli
naći neko svoje povoljnije mjesto među tim malima na FIFA-inoj ljestvici za ove
nadolazeće i slijedeće kontinentalne kvalifikacije... Ma, samo nek ne zapuca,
možda se dočepamo tog Eura 2020.!? Bio bi krajnji vakat... nije zbog mene, nego
zbog djece... naše djece, bosanske. Bilo bi lijepo, prije nego i oni porastu i
postanu priglupi nacionalisti i uhljebi, il ako budu „bolje sreće“ pa da i zaigraju
za neku tamo Švedsku, Austriju, Švicarsku, Australiju, Kanadu... pa ko zna!? Uh!!!
Možda i za Njemačku, pa kupe sinovi svom babi/tati/ćaći mercedesa jednog da se
kaldrmom od Gradiške do Neuma provoza, a možda i okupa, onako usput... prvo na
Jablaničkom jezeru, pa onda i ispod Pelješkog mosta. Sunce godi duši bosanskoj.
Rekoh neću o nama ovaj put, al evo ne mogu
nešto, a i neću da šutim! Nek zašute malo ovi naši parazitski govnari koji su i
nas i našu Bosnu prodali za svoj džep. Živjela nama ipak cijela Bosna, a s njom
i cijela Hercegovina! A naši nacisitički govnari i njihovi uhljebi – crkli već
jednom da-Bog-da! Lopata ni vama ne gine, ako budete dobre sreće.
Iako je nama već prvi snijeg pao, zima nam
evo neka u srcu, i ćuna nam se skupila, a i mrak nam je pred očima, biće ovo izgleda
jedan prelijep festival nogometa u Rusiji za nastupajuće vrelo ljeto 2018. Nek
je sa srećom i Srbiji i Hrvatskoj, al samo nek ne osvoje.
Međunama. Onaj ko preživi. Pričat će!
Primjedbe
Objavi komentar