Republika Srpska u referendumu za ujedinjenje sa Hrvatskom ili Crnom Gorom

Referendum o pripajanju Republike Srpske, Republici Srbiji je totalna glupost.

Poslije ovakve konstatacije  pojaviće se brdo  nezadovoljnika koji će popljuvati jednu ovakvu izjavu. Ona je zasnovana na sasvim konkretnoj priči i čini mi se da ako stanovnici Republike Srpske žele negdje ići osim BiH,  bolje bi im bilo da se pripoje Hrvatskoj ili Crnoj Gori.

Puno je razloga protiv pripajanja Republici Srbiji. Osnovni problem je ekonomija. Pitajte  svi koji mislite  da nisam u pravu koliko košta kupus iz Bijeljine, a koliko kupus  iz Srbije na kvantaškoj pijaci u Bijeljini. Zapitajte onda Mostarce koliko  plaćaju kupus. Zar ne bi  bilo bolje da cijena kupusa iz Bijeljine bude kao što je dosada bila ili da se poveća, ukoliko  politički predstavnici Republike Srpske  nadju kakav kamion da kupus iz Bijeljine  ode u Mostar. Cijena će se povećati.

Drugo pitanje je cijena pšenice, koliko košta pšenica u Srbiji a koliko u Republici Srpskoj. Da se razumijemo cijena vještačkog djubriva i gorivo za traktor su iste. Razlika od 10 pf znači da će se veliki broj seljaka koji proizvode žito u Republici Srpskoj prestati baviti tim jer je znatno jeftinija pšenica iz Srbije.

Ista stvar je i sa jabukama. Srbijanske jabuke su jeftinije od Srpskih. U Srbiji  možete naći jabuku za 12 pf dok u Republici Srpskoj nema jabuke ispod 56 pf.  

Trebali li spominjati penzionere. Iako su penzije u Republici Srpskoj niže nego u Federaciji BiH, i to je vrlo frustrirajuća priča za sve penzionere u Republici Srpskoj, ali političari iz Republike Srpske ne žele da se bave tim pitanjem.  Referendum i priče o pripajanju Srbiji povezane su sa nižim penzijama. Sasvim je opravdano za očekivati da osam miliona Srbijanaca će imati veći interes da se njihov poreski sistem ne uruši zbog povećanja penzija na nivo penzija u Republici Srpskoj,  pa će penzije penzionera iz Republike Srpske ulaskom u Novu Srbiju biti manje za nekih 100,00 KM. Tako će penzioneri iz Republike Srpske svoje penzije od prosječnih 250 KM poslije ulaska u Novu Srbiju brojati kao 150 KM.

Neće ni ljekari ostati nedirnuti . Plate u zdravstvenom sektoru su u Srbiji znatno niže nego u Republici Srpskoj. Ista stvar je i sa uposlenicima u državnim institucijama. Sve u svemu niže plate i manje para za trošenje to je ono što će doći nakon ujedinjenja Republike Srpske i Srbije u Novu Srbiju. Da ne spominjem odlijevanje kadrova sa prostora Republike Srpske u zapadne zemlje evrope jer će tamo dobiti ono za što su išli u školu. Normalan život.

Oponenti ove moje teze će reći ako su niže plate niže su i cijene pa je tako i jeftiniji život u Srbiji. Nije tačno. Cijenu odredjuju energenti poput benzina, plina i ulazne komponente koje čine odredjeni proizvod.  Potraži poštovani čitaoče  koji je to proizvod jeftiniji u Republici Srbiji nego je u Republici Srpskoj.

Sve u svemu kada bih živio u Republici Srpskoj i žarko želio izaći iz BiH tražio bih ujedinjenje sa Hrvatskom ili Crnom Gorom. Zašto. Jednostavno zato što Hrvatskoj dug koji bi Republika Srpska ponijela sa sobom od nekih 4 milijarde nije ništa za  Hrvatsku. U  Crnoj Gori bi znali kako ga se riješiti. U Republici Srbiji 4 milijarde su ogroman problem jer nemaju načina da riješavaju svoj dug još im treba ovaj  iz Republike Srpske. Drugo na šta bih mislio je ako odem i tamo gdje odem a meni ne bude dobro, da li mogu nazad. Da li će me primiti nazad. Jer nevaljaloj djeci slijedi kazna. U ćošak ili klečati na kukuruzu.