Psi i vitalan nacionalni interes

Kada sam pribavljao informacije za  tekst o psima lutalicama promakla mi je samo jedna sitnica zapravo dvije sitnice, a to su potpisnici zakona o Zaštiti životinja. Nema to veze jedno sa drugim. Ne zaslužuju oni da ih se spomene, ali zaslužuju njihova djela. Psi lutalice jesu problem i sasvim sigurno treba pristupiti ozbiljno tom problemu, ali ovo dvoje su eklatantan primjer političara u BiH, to je čudo jedno.
Nije im bilo dovoljno što dugo godina zabavljaju narod svojim ispadima u parlamentima u kojim sjede nego su i pored parlamentarne diskusije i govornice u slobodno vrijeme bez upliva javnosti radili intenzivno na izgradjivanju lika i djela jednog BiH političara. Zadaća koju su pred sebe postavili je nadasve interesantna ali način na koji su ovaj dvojac uspjeli iziritirati gradjane BiH se mjeri sa naučnom fantastikom. U komentarisanje lika i djela ovog dvojca nemože se, a ne uvesti vitalan nacionalni interes da to bude filter njihovog političkoog rada. Ni to nema nikakve veze sa psima jer oni nisu nadam se podijeljeni po etničkom i nacionalnom principu. Još bi trebalo da u BiH imamo tri zakona o trima psima. Bošnjačkim džukcima, hrvatskim šarovima i srpskim džukelama.
Vitalan nacionalni interes je i kada žena u 62. godini ide u penziju iako je zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa tačno definisao da u penziju žene idu sa 60 godina. Prije je to bilo sa 55 godina. Isti taj zakon je definisao i da žena kada ide u penziju dobije i otpremninu, ali nije definisao da ista ta žena poslije dva dana ponovo se zaposli i zloupotrijebi zakonsku odredbu u svoju korist. Odustane od penzije od 3.200,00 KM, da bi dobila platu od 5.000,00 KM. Mada je dva dana ranije uzela otpremninu za penzionisanje u iznosu od 28.000,00 KM. Zašto tužilastvo ništa ne radi. Ima gospodja diplomatski imunitet jer je poslanik u parlamentu. Kakav crni imunitet za krivično djelo, na to ne postoji imunitet.

Gospodji Majkić je pošlo za rukom da potpiše jedan nefunkcionalan zakon i to nije tako strašno jer kao potpisnik ona je samo prva medju jednakima. Svi u parlamentu su odgovorni za nefunkcionalnost zakona, ali ona je odgovorna zašto je kalkulisala sa penzionisanjem tj. morala bi kakva inspekcija uci tamo gdje je do sada radila i u kadrovskoj službi propitati referenta za kadrovske poslove zašto je nije penzionisao kada je ispunjavala uslove u 55. godini, a to je bilo u proslom sazivu parlamenta, kada je ko čep morala otići u penziju. Dakle i državni službenik koji joj je pomogao da još malo bude u radnom odnosu krivična prijava za zloupotrebu položaja. Jesam li zaboravio tužilaštvo za nerad. Krivična prijava.
Da ne spominjem političku partiju u kojoj se nalazi i u kojoj najčešće brani nacionalni interes. Zar je takva jedno krivično djelo dostojno takve jedne političke partije koja ima ambiciju da predstavlja pola države, koja predstavlja jedan narod, koja predstavlja vjekovne težnje jednog naroda da se pripoje matici majci. Moželi jedan kriminalac krivotvoritelj i zloupotrebljivač položaja biti predstavnik. Da li je taj isti narod koji ona predstavlja kao ona. Naravno da nije. Niti će kada biti, radi se o radnom i čestitom narodu koji nije zaslužio ovakvog predstavnika u parlamentu. Šta rade kojekakve komisije za moral u političkoj partiji. Ništa. Vjerovatno im odgovara ovakva situacija.
Vitalan nacionalni interes bi bio zadovoljen kada ovakva smutljivica ne bi bila parlamentarac. Suština je da je u 62. godini iako je trebala sa 60. ići u penziju, ode u penziju. Tamo bude dva dana i ponovo zasnuje radni odnos. Ma zar to nije nevidjeno krivično djelo. Naravno, da jeste. I njoj i onima koji su joj pomogli oko toga.  

Jedan potpisnik je Niko lozančić, kakanjac . Njega je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu optužilo za prevaru jer je devet godina primao invalidsku vojnu penziju iz Hrvatske, a da pritom nije prijavio da je zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH čime bi automatski to pravo izgubio. Zato ga Odvjetništvo tereti da je oštetio budžet države za 598.285 kuna (oko 157.000 KM) koliko je ukupno primio od februara 2000. do augusta 2009. Općinski sud u Zagrebu je 2010. godine Lozančiću odredio pritvor jer se nije odazvao pozivima suda zbog čega je za njim raspisana i potjernica. Lozančić se do početka 2014. nije odazvao sudu u Zagrebu, pa mu je sredinom godine počelo suđenje u odsustvu. Lozančić je za CIN rekao da ga godinama niko nije kontaktirao u vezi sa ovim postupkom. Kao neko sa diplomom pravnika može dati izjavu da nije znao da je nespojivo da sa dvije strane prima novce. I nikom ništa. Morao je znati to su ga u školi naučili da ne znanje ne izvinjava.
Gdje je ovdje vitalan nacionalni interes. Nema ga. Kakve ovo ima veze sa psima. Nema nikakve ali ovo dvoje su potpisali zakon. Kakvi su onda ostali političari kada ovo dvoje potpisnika su ovakvi.